hrvatski

Grijeh, krivnja, otkupljenje: Hitchcockova metafizika

Članak govori o religioznom zaleđu Alfreda Hitchcocka, pristupajući analizi njegovih filmova iz teološke perspektive, a uzimajući u obzir njegov jezuitski odgoj i odrastanje u katoličkoj obitelji. Dva su temeljna pravca koja se u tom kontekstu navode: jedan je jansenistički kojeg su u Hitchcockovim filmovima prepoznali Erich Rohmer i Claude Chabrol, a drugi je katolički (isusovački) kojeg zagovara filmski kritičar i Isusovac Neil Hurley. Vjera, duhovnost i moral u Hitchcockovim se filmovima sakrivaju u temama koje se bave nevino optuženim ''kristolikim'' likovima, osjećaju krivnje i grijeha s kojom se likovi bore, moralno-etičkom dvoznačnošću, nutarnjom borbom dobra i zla. Hitchcockov metafizički svijet na vizualnom se pak planu otkriva kroz fotografiranje eksplicitnih kršćanskih motiva i simbola te implicitnih duhovnih stanja snimanjem padova u provaliju, spiralnih pokreta kamere, odrazima u ogledalu. Filmovi koji se smatraju ''najkatoličkijima'', a u kojima se pojavljuju implicitno i eksplicitno vjerski motivi, jesu Ispovijedam se (I Confess, 1953) i Krivo optužen (The Wrong Man, 1956), dok će se u članku pažnja autora usredotočiti upravo na ovaj posljednji.

Hitchcock, metafizika, kršćanstvo, Bog, Krivo optužen

nije evidentirano