hrvatski

Opraštanje sebi i ishodi tretmana poremećaja uzimanja alkohola u kontekstu proširenoga metakognitivnog modela depresivnosti

Budući da pitanje metakognitivnoga aspekta opraštanja sebi nije obuhvaćeno dosadašnjim istraživanjima, u ovome su istraživanju provjereni odnosi opraštanja sebi kao crte, osjećaja srama zbog pijenja, modificiranoga metakognitivnog modela depresivnosti i alkoholne žudnje na uzorku osoba (N = 125) na bolničkome liječenju od ovisnosti o alkoholu. U tu je svrhu predložen prošireni metakognitivni model depresivnosti kojim su se pokušale objasniti povezanosti tih varijabli. Originalni metakognitivni model modificiran je tako da su depresivne ruminacije zamijenjene ruminacijama o pijenju alkohola, a zatim su na taj model nadograđene varijable opraštanja sebi kao crte i osjećaja srama zbog pijenja kao antecedenti te alkoholna žudnja kao ishodišna varijabla. Za testiranje proširenoga metakognitivnog modela depresivnosti koji je prethodno rastavljen u nekoliko parcijalnih modela korištene su višestruke medijacijske analize s paralelnim i serijskim medijatorima. Model je u većoj mjeri potvrđen. Opraštanje sebi ima izravni učinak na osjećaj srama zbog pijenja, neizravni učinak na pozitivna metakognitivna vjerovanja o ruminacijama putem osjećaja srama zbog pijenja, te neizravni učinak na ruminacije o pijenju putem osjećaja srama zbog pijenja i pozitivnih metakognitivnih vjerovanja o ruminacijama. Značajan je i izravni učinak opraštanja sebi na interpersonalne i socijalne posljedice ruminacije. Učinak opraštanja sebi na depresivnost u potpunosti se objašnjava medijatorom ruminacija o pijenju, a analize pokazuju i neizravni učinak putem negativnih metakognitivnih vjerovanja o ruminaciji. Otkriven je i neizravni učinak opraštanja sebi na alkoholnu žudnju putem osjećaja srama zbog pijenja i ruminacija o pijenju. Svi navedeni učinci opraštanja sebi na spomenute kriterijske varijable negativnog su predznaka. Ruminacije o pijenju pokazale su se najznačajnijim prediktorom depresivnosti i alkoholne žudnje. Modificirani metakognitivni model depresivnosti također je potvrđen na uzorku osoba na liječenju od ovisnosti o alkoholu. Rezultati sugeriraju da je opraštanje sebi mnogo adaptivnija opcija za suočavanje s osjećajem srama i izbjegavanje svih drugih potencijalnih negativnih posljedica kao što su depresivnost i alkoholna žudnja nego što je to opetovano razmišljanje o percipiranom prijestupu koje ima suprotan učinak. U drugome su dijelu istraživanja ispitane varijable promjene u žudnji tijekom liječenja i opraštanja sebi kao crte kao prediktori broja dana apstinencije 90 dana nakon otpusta s liječenja. Višekratno mjereni prediktori žudnje te opraštanja sebi kao crte nisu se pokazali statistički značajnima u predikciji broja dana apstinencije. Ovo je istraživanje pružilo nove spoznaje u razumijevanju konstrukta opraštanja sebi i osjećaja srama otkrivajući njihov metakognitivni kontekst. Istraživanje doprinosi i boljemu razumijevanju depresivnosti kod ovisnika o alkoholu sugerirajući da u tretmanu depresivnosti tih osoba treba uzeti u obzir negativni afekt i ruminacije povezane sa samom ovisnošću. Također, rezultati upućuju na to da za uspješnu apstinenciju nije dovoljno biti sklon opraštanju sebi za vlastite prijestupe, kao ni ne osjećati žudnju za alkoholom tijekom liječenja. Prilikom interpretacije rezultata svakako treba uzeti u obzir ograničenja istraživanja detaljno opisana u disertaciji.

Opraštanje sebi ; Osjećaj srama ; Metakognitivna vjerovanja ; Depresivnost ; Alkoholna žudnja ; Alkoholni recidivizam

nije evidentirano