hrvatski

Riječ Božja i ljudske riječi

Izraz „riječ Božja“ u kršćanstvu upotrebljava se u različitim značenjima, počevši od preegzistentnog i utjelovljenog Logosa, preko proročke riječi i riječi Zakona, do Isusovih riječi, riječi njegovih svjedoka i Svetoga pisma. Ta raznolikost pokazuje da je s Božjom riječi usko povezana i ljudska riječ, preko koje ona do nas dolazi. Temeljna dimenzija „riječi Božje“ je kristološka: Isus Krist je utjelovljena Riječ Božja (Logos), koji na različite načine objavljuje Boga. Njegov istaknuti govorni doprinos o Bogu je navještaj Božjega Kraljevstva, posebno putem prispodoba. Nova etapa Isusova navještaja događa se procesom uskrsne transformacije, u kojem on sam od navjestitelja postaje navještaj, od učitelja nauk. Radi se o riječi očevidaca i svjedoka, koji o Isusu Kristu ne govore samo u uskrsnoj retrospektivi, nego navješćuju njegovu živu prisutnost u Crkvi po snazi Duha Svetoga. Samo u osobnoj interakciji s riječju Božjom nastaje naša riječ vjere kao odgovor na nju. U članku se predlaže nekoliko temeljnih aktivnosti, koje treba ostvarivati s riječju Božjom: slušanje i čitanje, osobni i eklezijalni čin vjere, šutnja, molitva, osobno svjedočenje, teološko produbljivanje, prikladan govor, uvažavanje vremena u kojem živimo.

Riječ Božja ; Isus Krist ; Sveto pismo ; Kraljevstvo Božje ; prispodobe ; riječ vjere ; slušanje ; teologija ; govor ; vrijeme i kontekst

nije evidentirano