hrvatski

Slavonski motivi u djelima Ivana Tišova

Opus Ivana Tišova, za razliku od opusa ostalih hrvatskih slikara njegova vremena, bio je istraživački zapostavljen bez obzira na to što su pojedina njegova djela nezaobilazna u pregledima nacionalne povijesti umjetnosti i što ga ubrajamo među najznačajnije slikare s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće. On je u svoja djela, pod utjecajem različitih impulsa toga vremena, a u duhu oživljavanja narodne umjetnosti i ornamenta, unosio etnografske motive koji su tvorili za njega tipičan, pomalo eklektičan stil. Pri korištenju narodnih motiva bio je u poziciji da se iskaže i kao vješt kolorist, što se često ističe kao jedna od najznačajnijih njegovih slikarskih kvaliteta pod utjecajem zagrebačke šarene škole Vlahe Bukovca. Narodni su motivi, posebice bogata narodna nošnja, pružali dobru osnovu za unošenje raskošnije slikarske palete u njegovo stvaralaštvo, a pokatkad su, ubačeni unutar kompozicije drugoga slikarskoga žanra, unosili i određenu dozu originalnosti. Njegovi se radovi u domeni korištenja tematike narodne, folklorne umjetnosti, odnosno slavonske motivike, mogu smatrati zanimljivim i kvalitetnim primjerima tzv. prijelaznog stila prema secesiji i simbolizmu, odnosno modernim strujanjima u slikarstvu. Budući da je opus Ivana Tišova razasut i dijelom nedostupan, a neka su djela zagubljena, pred stručnjacima je još podosta izazova i pravaca za buduća istraživanja. Primjerice, pronalaskom Slavonske idile zasigurno će se promijeniti valorizacija Tišovljeva opusa, u kojem Gajdaš i slika Pod javorom zasad čine vrhunac njegova slikarstva.

Ivan Tišov, slavonski motivi, slikarstvo

nije evidentirano