hrvatski

Patohistološka dijagnostika karcinoma prostate

Rak prostate najčešći je malignom u muškaraca u Europi i SAD-u, raznolik u kliničkoj prezentaciji, patohistološkoj slici, obrascima rasta i širenja. Kada se rak prostate otkrije u ranom stadiju postotak izlječenja je visok. Definitvna verifkacija je patohistološka s individualnom procjenom agresivnog potencijala tumora kroz prognostičke parametre kao što su Gleasonov gradus/gradusna skupina, postotak i broj zahvaćenih cilindara tumorom u iglenoj biopsiji, stadij i pozitvan rub kod prostatektomije. Ovi čimbenici danas značajno utječu na izbor i protokole terapija, ali u ranom stadiju ne mogu prepoznat lokalizirani, klinički značajan karcinom koji će sigurno izazvat metastatku bolest te zahtjeva liječenje. Stoga su se istraživanja danas usredotočila na molekularne biomarkere koji su važni u prognozi, patogenezi te kao ciljne molekule za moguću terapiju. Članak pridonosi boljem razumijevanju patohistološkog nalaza i novih činjenica u molekularnoj patogenezi tumora, što je važno za zbrinjavanje pacijenata s rakom prostate.

karcinom prostate ; molekularni biomarkeri ; prognostčki čimbenici

nije evidentirano