hrvatski

Vile i njihovi imaginacijski srodnici: status i funkcija čudesnih bića u dijakronijskoj perspektivi hrvatske proze

Polazeći od Ivane Brlić-Mažuranić kao autoriteta u području bajke i fantastičnih likova, rad preispituje niz modusa ostvaraja čudesnog bića, njegovu vremensku i genološku protežnost. Dinamična interakcija sa zbiljom i aktualnim diskurzivnim te ideološkim praksama (okružje ideologije novog doba, npr.) generira razgradnju stereotipa i lika (Lewis i Kahn) i vrste (Katušić). Vilinska imagologija kreativno nadograđuje pogansku i usmenopredajnu tradiciju. Trajno otvorena transformacijama/kontaminacijama, traga za novim modelima u smjeru znanstvene fantastike kao motivatoru začudnosti te populističkih postmodernih fascinacija. Svi se koncepti dodiruju u psihološkoj i intelektualnoj potrebi za transcendiranjem, koja trajno intrigira svijet djeteta i odraslog čovjeka jednako. Na tom se tragu u radom definiranom dijelu korpusa suvremene hrvatske književne produkcije (Dubravka Ugrešić, Jasna Horvat, Sanja Lovrenčić, Kristijan Novak) motiv čudesnog bića preispituje kao mjesto preklapanja tradicionalnih koncepata (bajkovitih, usmenopredajnih) i osebujnih individualnih intuicija u funkciji problematiziranja egzistencije i propitkivanja aktualnih idejnih tijekova društva.

bajka, ideologija, imagologija, stereotip, vila

nije evidentirano