hrvatski

Formuliranje i provođenje zaštite okoliša: primjer Hrvatske

Šezdesetih i sedamdesetih godina poraslo je zanimanje stručne i šire javnosti za probleme okoliša. To je dalo zamaha i razvitku posebne discipline ekonomike okoliša, te za probleme okoliša iznalazi ekonomska rješenja. Značajno područje istraživanja ekonomike okoliša je politika zaštite okoliša koja određenim instrumentima i mjerama, a u skladu s postojećim zakonodavstvom, nastoji očuvati i unaprijediti kvalitetu okoliša. Rad je pošao od pretpostavke da je okoliš javno dobro te da zbog toga tržišni mehanizmi ne dovode do optimalnog rješenja. U tom slučaju intervencija države postaje nužna. Zakonodavac pritom raspolaže brojnim mjerama i instrumentima koji se pojednostavljeno dijele u dvije velike grupe: naredbodavno-nadzorne i ekonomske instrumente. Iako ekonomska teorija prednost daje ekonomskim instrumentima iskustva brojnih zemalja pokazuju da su naredbodavno-nadzorni instrumenti još uvijek dominantni način rješavanja problema u okolišu. Taj je nalaz potvrđen i na primjeru Hrvatske. Kao jedan od najznačajnijih nedostatka politike zaštite okoliša u Hrvatskoj ističe se neodgovarajuće provođenje propisa i pridržavanje zakona. Tome treba dodati i nezainteresiranost donositelja odluka za rezultate svojega rada, odnosno ne ispituju se učinci njihovih odluka na okoliš. Hrvatska u tome nije izuzetak i praćenje i vrednovanje politike zaštite okoliša gotovo se svugdje ocjenjuje kao najslabiji element cjelokupnog sustava zaštite okoliša. Iako se u radu zaključuje da se sustav zaštite okoliša u Hrvatskoj razvija u pravom smjeru on se razvija sporo. To se prvenstveno odnosi na razvijanje informacijskog sustava zaštite okoliša, koji treba objedinjavati sve sastavnice okoliša i koji čini nužan preduvjet donošenja stručno utemeljenih i kompetentnih odluka.

okoliš; eksternalije; javno dobro; politika zaštite okoliša; instrumenti politike zaštite okoliša; naredbodavno-nadzorni instrumenti; ekonomski instrumenti

nije evidentirano