hrvatski

Sanatorij tuberkuloze kosti i zglobova u Kraljevici - manifest nove arhitekture arhitekta Ernesta Weissmanna

Sanatorij tuberkuloze kostiju i zglobova (STKZ) u Kraljevici arhitekta Ernesta Weissmanna i liječnika Miroslava Delića prvi je u nizu projekata u kojima Weissmann, od 1928. do 1931. godine, sustavno razrađuje i patentira tipsku prefabriciranu montažnu zgradu namijenjenu sanatorijima i bolnicama. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova riječ je o pothvatu koji nije samo jedinstven u granicama Jugoslavije, već i na međunarodnoj razini. Istovremeno, sačuvan u pariškom atelijeru Charles-Édouarda Jeannereta – Le Corbusiera i njegova dugogodšnjeg partnera Pierrea Jeannereta, u kojem Weissmann radi od 1927. do 1930. godine, sanatorij je vjerojatno jedini projekt nekog drugog autora atribuiran Le Corbusieru, jednom od ključnih arhitektonskih i stvaralačkih osobnosti 20. stoljeća. Projekt Santorija ključan je za formiranje Weissmannova arhitektonskog diskursa i svjetonazora, razumijevanje arhitekture kao alata za rješavanje akutnih socijalnih problema, to jest izgradnju pravednijeg društva. Također je posljedica priklanjanja lijevoj političkoj frakciji Međunarodnog kongresa moderne arhitekture (Congrès Internationaux d’Architecture Moderne = CIAM), švicarskoj ABC grupi, zagovornicima društveno odgovornog građenja, a onda neminovo i distanciranja od Le Corbusiera i njegove vizije arhitekture kao primarno individualne umjetničke kreacije. Članak se temelji na već objavljenim radovima. Djelovanje Ernesta Weissmanna prije Drugog svjetskog rata i odlaska u Sjedinjene Američke Države cjelovito je obrađeno u doktorskoj disertaciji “Ernest Weissmann: arhitektonsko djelo, 1926.-1939.”, a zatim sintezno objavljeno u knjizi “Ernest Weissmann: društveno angažirana arhitektura, 1926.-1939.” Weissmannovi projekti zdravstvu bili su pak tema više znanstvenih radova objavljenih u Hrvatskoj i inozemstvu.

Kraljevica ; Ernest Weissmann ; Sanatorij tuberkuloze kostiju i zglobova ; novo građenje

nije evidentirano