hrvatski

Mehanizam Marinkovićevih "sentimentalnih lutaka". Charlot i Glorija

Ranko Marinković u eseju naslovljenom „O mehanici i poeziji filma“ objavljenom u zagrebačkoj Filmskoj reviji (1951.) koji ubrzo prepoznatljive konture zadobiva pod naslovom „O mehanici i poetici filma“ unutar zbirke Geste i grimase, raščlanjujući redateljski i glumački rad Charlija Chaplina govori o umjetniku kao „naivno rastresenom automatu, koji se neprestano spotiče o krutu materijalnost prostora i bezdušni mehanizam društva“. Pri tom je Marinković u odnosu na fizikalnost prostora i materijalnost stvari, a zajedno s umjetnikom, u sukobu s jednoobraznim, automatiziranim, „povampirenim“, dehumaniziranim svijetom. Luđačkom civilizacijom, napisao je Marinković, „što je od ljudi napravila automate, a od života monstruozan mehanizam, u kome je svaki spontani poetični pokret ne samo suvišan već i opasan“. U radu sadržaj navedenoga filmološkog Marinkovićeva članka postaje čvrsto polazište za još jednu raščlambu najpoznatije Marinkovićeve drame praizvedene 1955. godine, osobito njezina naslovna lika, Glorije.

Ranko Marinković ; Charlie Chaplin ; Glorija ; „sentimentalne lutke“

nije evidentirano