hrvatski

STOPA OSTANKA NA BIOLOŠKOJ TERAPIJI U BOLESNIKA S REUMATOIDNIM ARTRITISOM : PODACI IZ REGISTRA ZAVODA ZA REUMATOLOGIJU I KLINIČKU IMUNOLOGIJU KBC-A SPLIT

CILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj ovog istraživanja bio je dobiti podatke o stopi ostanka na biološkoj terapiji u bolesnika s reumatoidnim artritisom liječenih u dnevnoj bolnici Zavoda za kliničku imunologiju i reumatologiju u sklopu Kliničkog bolničkog centra (KBC) Split, usporediti učinkovitost i tolerabilnost pojedinih bioloških lijekova u liječenju ove bolesti. MATERIJAL I METODE: U ovom presječnom istraživanju uključeno je 86 pacijenata oboljelih od RA i liječenih u KBC-u Split. Istraživanje je obuhvatilo razdoblje od svibnja 2006. do kraja 2015. godine. Podaci su prikupljeni pomoću arhive povijesti bolesti. Kriteriji uključenja su bili Eular i ACR kriteriji iz 2010. godine te kriteriji prema općeprihvaćenim upitnicima za RA kao što su HAQ - Health Assesment Questionaire i DAS28 - Disease Activity Score. REZULTATI: Omjer žena i muškaraca je 2, 74:1. Adalimumab je najčešće korišteni lijek (31%), slijedi ga etanercept (27%), a rituksimab je najrjeđe korišten (7%). Ne postoji statistički značajna razlika u stopi ostanka na biološkoj terapiji s obzirom na korištenu terapiju (p=0, 166). Lijek s najvećom prosječnom stopom ostanka u liječenju bolesnika s RA je rituksimab (41±34 mjeseci), potom etanercept (29±23 mjeseci) i adalimumab (24±25 mjeseci), a lijek ustekinumab nisu koristili. Lijek s najvećim postotkom neuspješnosti liječenja je infliksimab (71, 43%), dok je rituksimab lijek koji ni u jednom slučaju nije prekinut kao terapija. Rituksimab ima značajno manju stopu neuspješnosti od etanercepta (p=0, 0012), adalimumaba (p=0, 0015), infliksimaba (p=0, 000) i golimumaba (p=0, 012), dok u odnosu na tocilizumab nema značajne razlike (p=0, 085). Tocilizumab ima značajno manju stopu neuspjeha terapije od etanercepta (p=0, 049), infliksimaba (p=0, 000) i golimumaba (p=0, 016), dok od već navedenog rituksimaba i adalimumaba (p=0, 065) nema značajne razlike. U 32 pacijenta od njih 86 (37%) došlo je do prekida terapije prvim biološkim lijekom. Tako je od ukupno 133 primijenjena tretmana biološke terapije u navedenom razdoblju njih 47 (35, 3%) bilo primijenjeno kao drugi, treći ili sljedeći biološki lijek po redu. S obzirom na stopu ostanka na biološkoj terapiji nema statistički značajne razlike u trajanju terapije između reumatoidnog artritisa i spondiloartropatija (p=0, 927). ZAKLJUČCI: Ne postoji značajna razlika u stopi ostanka na biološkoj terapiji s obzirom na korištenu terapiju. Lijek s najvećom stopom neuspješnosti liječenja je infliksimab, dok rituksimab i tocilizumab imaju najnižu stopu prekida biološke terapije. Najčešće korišteni lijekovi u liječenju RA su adalimumab i etanercept, a rituksimab je najrjeđe korišten. S obzirom na prosječnu stopu ostanka na biološkoj terapiji nema značajne razlike u trajanju terapije između reumatoidnog artritisa i spondiloartropatija.

Reumatoidni artritis, Biološka terapija

nije evidentirano