hrvatski

Početci stvaranja hrvatskoga nacionalnoga opernoga repertoara - Hrvatska nacionalna povijesna operna trilogija ("Mislav", "Ban Leget", "Nikola Šubić Zrinjski") Ivana pl. Zajca

Ova se doktorska disertacija temelji na rezultatima istraživanja obilježja i značenja triju Zajčevih jedinih nacionalnopovijesnih opera ("Mislav", "Ban Leget", "Nikola Šubić Zrinjski"). Temelj je rada muzikološka analiza partitura s obzirom na njihovo tekstnoglazbeno tkivo, a u središtu su istraživanja bile: glazbene sastavnice (ritamske, melodijske, harmonijske, formalne), glazbena artikulacija dijelova/brojeva/prizora, analitička razradba libreta te sveza libreta i glazbenoga sadržaja (strukture opere), teatrološki pristup opernome djelu (u pogledu odnosa dramskoga teksta, libreta i operne partiture, odnosno recepcije i percepcije djela u hrvatskoj /zagrebačkoj/ sredini toga doba), naposljetku, promisao o scenskoj (vizualnoj) komponenti opera. Odgovarajućim metodološkim pristupom, što je uključivao arhivski rad na autografnim i ostalim rukopisnim te tiskanim izvorima, proučavanje historiografske građe, analitički rad te artikulaciju prikupljenih i odabranih podataka u znanstvenu cjelinu interdisciplinarnog karaktera, u ovome su radu izloženi različiti aspekti (o i oko) Zajčeve nacionalnopovijesne operne trilogije. Utvrdilo se također na koji je način i u kojoj mjeri, kao najkompetentniji i profesionalni glazbenik s prethodnim internacionalnim iskustvom, odgojen na talijanskoj glazbi (verdijanstvu) i s praktičnim djelovanjem operetnog majstora, ali i otvoren novim utjecajima sublimiranima u zahtjevima, očekivanjima te mogućnostima hrvatske sredine, Zajc odgovorio zadatku stvaranja hrvatskoga nacionalnoga opernoga repertoara. Osobita se pozornost posvetila sagledavanju elemenata nacionalnoga na razini: teksta/libreta, glazbene komponente, dramaturškoga aspekta (dramaturgija glazbe, dramaturgija libreta, dramaturgija scene, dakle vizualne komponente u pogledu scenografije i kostimografije), ali i odnosu internacionalnoga/kozmopolitskoga i nacionalnoga idioma u Zajčevoj opernoj trilogiji. U kontekstu vremena i prostora (intencije sredine i intencije autorova stvaranja) i u odnosu na postojeću glazbenu tradiciju te perceptivna iskustva sredine za koju je stvarao, Zajc je progovorio u znatnoj mjeri aktualnim (primjerenim) glazbenim jezikom, a razinom uporabe glazbenofolklornih elemenata, odgovorio je i na ideološke poticaje toga povijesnoga trenutka. Stoga se potvrdila teza da je Zajc u drugoj polovici 19. stoljeća u začetnim godinama hrvatske Opere - unatoč i/ili zahvaljujući višeslojnim čimbenicima - ostvario bitan, ključan i tadašnjoj publici prepoznatljiv, zapravo dotad prvi realni hrvatski nacionalni operni kanon s dostatnim i, kao što se pokazalo, relevantnim obilježjima nacionalnoga idioma. Ovaj je rad stoga doprinos promišljanju o Zajčevoj ulozi u kreiranju prvoga nacionalnoga opernoga repertoara, ujedno i odgovor na pitanje o nacionalnim i internacionalnim elementima i interakciji tih obilježja te biva otvoren novim muzikološkim i teatrološkim, analitičkim i/ili sintetskim radovima o Zajcu i njegovu opusu.

Ivan pl. Zajc, "Mislav", "Ban Leget", "Nikola Šubić Zrinjski" / Nikola Šubić Zrinski, Franjo Marković, Ivan Dežman, Hugo Badalić, Karel Jaromir Erben, Ivan Lučić, Theodor Koerner, August Šenoa, Franjo Ksaver Kuhač, hrvatska opera / hrvatska Opera, Hrvatsko narodno kazalište, Hrvatski glazbeni zavod, operni repertoar, opera 19. stoljeća, hrvatska nacionalna povijesna opera, hrvatska nacionalnopovijesna operna trilogija, nacionalni identitet, ideologemi

Rad sadržava 22 nenumerirane stranice uvoda (naslovnice, sadržaja i duljega sažetka na engleskom jeziku / Summary), 971 stranicu glavnog teksta (771) te Bibliografiju i tablične i slikovne priloge (200 str.).