hrvatski

Genetska i biokemijska raznolikost Sredozemnog smilja (Helichrysum italicum (Roth) G. Don)

Sredozemno smilje (Helichrysum italicum /Roth/ G. Don) je višegodišnja biljna vrsta iz roda Helichrysum Mill. i porodice Asteraceae. Rasprostire se na području Mediterana nastanjujući obale mora kao i planine do 2200 metara nadmorske visine. Raznim istraživanjima utvrđeno je protuupalno, antioksidativno, antimikrobno i antivirusno djelovanje smilja. Smilje je u Hrvatskoj gospodarski značajna vrsta, čije se samonikle populacije sakupljaju u najvećim količinama od ukupnog broja sakupljenog ljekovitog i aromatičnog bilja. Zbog velikog pritiska na samonikle populacije smilja ograničeno je sakupljanje, što je potaknulo razvoj plantažnog uzgoja i potrebu za novim saznanjima o vrsti. S ciljem utvrđivanja genetske i biokemijske raznolikosti populacija rasprostranjenih na području Hrvatske uzorkovano je 18 prirodnih populacija sredozemnog smilja. Analiza genetske raznolikosti provedena je pomoću biljega AFLP, pri čemu je korištenjem četiriju kombinacija početnica utvrđeno 693 polimorfnih biljega. Analizom molekularne varijance (AMOVA) utvrđeno je da većina ukupne genetske raznolikosti pripada raznolikosti unutar populacija (93, 08 %), dok manji dio (6, 92 %) pripada raznolikosti između populacija. Wrightov indeks genetske diferencijacije (FST) bio je signifikantan, ali nizak (0, 036), što upućuje na ekstenzivan protok gena između populacija. Bayesovskom analizom populacijske strukture utvrđeno je postojanje dvaju genskih skupova, a populacije su pridružene genskim skupovima ovisno o udjelu pripadnosti. Utvrđena su dva genska skupa koja je moguće objasniti na temelju zemljopisnog položaja mjesta prikupljanja. Otkrivanje lokusa za koje se pretpostavlja da su pod prirodnim odabirom je provedeno na dva temeljna načina: utvrđivanjem lokusa koji pokazuju atipične vrijednosti parametra genetske diferencijacije (FST) kao i analizom korelacija između genetske raznolikosti i okolišnih svojstava. Usporedbom rezultata navedenih metoda utvrđeno je pet biljega AFLP koji su značajno povezani s bioklimatskim svojstvima. Kemijski sastav eteričnog ulja istraživanih populacija određen je plinskom kromatografijom - masenom spektrometrijom. Analizom biokemijske raznolikosti utvrđene su značajne razlike između populacija u devet spojeva eteričnog ulja: limonen, linalool, nerol, neril acetat, trans kariofilen, neril propanoat, α-kurkumen, β-selinen i δ-selinen, na temelju kojih su utvrđeni kemotipovi. Multivarijatnim analizama kemijske raznolikosti identificirana su tri kemotipa. Utvrđena je značajna korelacija između biokemijske i genetske udaljenosti, pri čemu se 18, 3 % biokemijske diferencijacije između populacija može objasniti genetskom udaljenošću. Zbog povećane potražnje za eteričnim uljem smilja visoke kvalitete ključna su nova saznanja o ovoj biljnoj vrsti. Rezultati istraživanja će stoga pridonijeti razvoju budućih oplemenjivačkih programa i komercijalnih kultivara sredozemnog smilja, koji trenutno ne postoje. Dobiveni rezultati pridonijet će i razvoju programa očuvanja biljnih genetskih izvora ove biljne vrste.

sredozemno smilje ; Helichrysum italicum (Roth) G. Don populacije, biljezi AFLP, eterično ulje, molekularna raznolikost, biokemijska raznolikost

nije evidentirano