hrvatski

Nastanak i značenje Konstantinove darovnice i njezin utjecaj na razvoj papinstva u srednjem vijeku

Konstantinova darovnica (latinski Donatio Constantini), krivotvorena isprava kojom je rimski car Konstantin I. Veliki tobože papi Silvestru I. (314–335) i njegovim nasljednicima priznao prvenstvo nad cijelom Crkvom, punu vlast u vjerskim i obrednim poslovima te prvenstvo nad svjetovnim vlastima u Rimu i cijelome Zapadnome Rimskom Carstvu. Tvrdilo se da je car izdao darovnicu kao znak zahvalnosti što ga je papa krštenjem izliječio od gube. Isprava je vjerojatno nastala u papinskoj kancelariji u drugoj polovici VIII. st. i služila je kao oslonac za papinske vjerske i političke težnje. U IX. st. uvrštena je u Pseudo-Izidorovu zbirku dekretala, a u XII. st. u Gracijanov dekret (Decretum Gratiani) i postala sastavnim dijelom crkvenoga prava. Premda je korištena u papinskoj kancelariji već u X. st., prvo pouzdano pozivanje na nju potječe iz pisma pape Leona IX. upućena carigradskomu patrijarhu Mihaelu Kerulariju (1053) u vezi s primatom papinstva. Lažnost isprave dokazao je na temelju jezičnih i paleografskih obilježja humanist i papinski tajnik Lorenzo Valla (1440), ali se spor oko njezine vjerodostojnosti nastavio sve do kraja XVIII. st.

Konstantinova darovnica, papinstvo, Rim, Papinska država, srednji vijek

nije evidentirano