hrvatski

Dobrovoljni davatelji krvi - ljudi velikog srca

Davanje krvi, s praktičnog stajališta, zanimljivo je ponašanje jer je neupitno korisno. Iako naizgled izgledaju slično, ljudi su složena bića, njihov unutarnji svijet je uvelike različit, a ponašanje višestruko i dinamično. Prema teoriji samoodređenja (Deci i Rayan, 2000.) motivi se mogu podijeliti u dvije kategorije intrinzične i ekstrinzične, te predstavljaju psihološki okvir za razumijevanje motivacije. Intrinzični motivi su povezani sa samoodređenim ponašanjem, dok su ekstrinzični motivi povezani s ponašanjem koje ima vanjsku kontrolu. U teoriji su identificirane tri ključne psihološke potrebe za koje se vjeruje da su urođene i univerzalne. To su potreba za kompetentnošću, potreba za povezivanjem, te potreba za autonomijom. Naravno, psihološki se rast, prema teoriji samoodređenja ne odvija automatski, nego zahtijeva trajnu psihološku potrebu – „hranu“ iz okoline. Kroz naše međusobne odnose i interakcije, ta „hrana“ iz okoline može potaknuti ili ometati osobni rast. Cilj ovog istraživanja je ispitati motive davatelja za doniranjem krvi prema teoriji samoodređenja.

dobrovoljni davatelj krvi ; motivacija ; teorija samoodređenja

nije evidentirano