hrvatski

Povijesne okolnosti nastanka teologije oslobođenja

Teologija osolobođenja, rođena i razvijana na tlu latinskoameričkog kontinen­ ta kao odraz tamošnjih društvenih, političkih i crkvenih prilika, našla se u poslje­ dnje vrijeme u žarištu pažnje svjetske pa i naše javnosti. Nije tome razlog samo stav Rima, odnosno Ivana Pavla II. i Kongregacije za nauk vjere, koja se svojom Uputom o nekim aspektima "Teologije oslobođenja" izravno umiješala u raspravu, nego i sama narav te teologije, koja je za objekt svojega razmatranja uzela speci­ fične latinskoameričke prilike s jasnim ciljem da ih mijenja u prilog siromašnih, potlačenih i obespravljenih narodnih masa.' Takav cilj, prirodno, dovodi do po­ larizacije različitih mišljenja i stavova prema samoj teologiji oslobođenja i, narav­ no, prema teolozima koji je stvaraju. Treba također imati na umu da je to relativno mlada teologija i da u sebi nosi sve nedostatke i prednosti mladosti. Teologija oslobođenja također je novost u načinu teološkog razmišljanja: dok je takozvana normalna teologija redovito na­ stajala u laboratorijima crkvenih učilišta i u glavama teologa, teologija oslobođe­ nja nastaje u takozvanoj kršćanskoj bazi, odnosno poticana iz baze, kao plod vjer­ ničkog razmatranja nad konkretnom povijesnom stvarnošću. Teolozi joj daju samo konačni oblik, a ona pak izravno teži za aktivnim sudjelovanjem u mijenja­ nju nepravednih društvenih i političkih struktura u korist obespravljenih masa. Teologija oslobođenja jedna je od mnoštva tzv. pastoralnih teologija koje su se osobito rascvjetale nakon Drugoga vatikanskog koncila. No ona je i posve novi teološki razvojni pravac, pokret smješten u konkretni život mjesnih crkvi, odraz cijeloga spektra latinskoameričke stvarnosti i razvitka u toku, jedan od najzauze- tijih pokušaja da se odgovori na izazov nepravdi u svijetu ; to je krik siromaha, njihov glas na pozornici svijeta. Nije ju lako odrediti, jer je još uvijek u razvitku, ona je tološko razmišljanje, ali i konkretni način prikazivanja i proživljavanja vjere, života i strukture Crkve. Novost u teologiji oslobođenja jest suočavanje u ime vjere sa siromaštvom i potlačenošću naroda, te kršćanski zahtjev za stvaranje no­ vih oblika društvenog suživota u Latinskoj Americi

teologija oslobođenja, pastoralna teologija, Treći svijet, Latinska Amerika, Ivan Pavao II., marksizam

nije evidentirano