hrvatski

Bog put moi est - crtice o trima hrvatskoglagoljskim nabožnim pripovjednim tekstovima

U članku se analiziraju neki aspekti vezani uz fabulu i kompoziciju prijevodnih tekstova u hrvatskoglagoljskim glagoljskim zbornicima 15. i 16. stoljeća. To su „Legenda o Pavlu Pustinjaku“, „Legenda o svetom Agapitu“ i „Legenda o svetom Ivanu Zlatoustom (Pustinjaku)“. Zajedničko im je obilježje da se fabula pokreće nakon postavljanja pitanja, gotovo kao odgovor na postavljeno pitanje. Autori u trima promatranim tekstovima nastoje pretočiti unutarnje duhovno vertikalno kretanje likova u prema Bogu (u molitvi, kontemplaciji, asketskom životu) u vanjsko, horizontalno kretanje – u priču. To je ostvareno time da – makar i bez očite kauzalnosti – protagonisti postave pitanje Bogu. U “Legendi o sv. Pavlu Pustinjaku” Antonovo ishodišno pitanje ukazuje na cilj, na to da će pronaći Pavla kao prvoga, egzemplarnoga putinjaka ; Agapitovo pitanje pak upravlja pozornost na put kojim treba hoditi (Bog put moi est) ; tri glavna pitanja u “Legendi o Ivanu Zlatoustom” imaju višestruke funkcije i pokazuju da je i nakon lutanja moguć povratak na pravi put. Napetost i iščekivanje u publike jest u onome što se ima dogoditi jer je na neki način najavljeno u svim trima tekstovima, ali se ne zna točno kako i kada će se nešto zbiti. U poretku stvorenoga svijeta svatko i sve imaju svoje (predviđeno) mjesto, samo se treba kretati ispravnim putevima – Bog put moi est.

hrvatskoglagoljska proza ; srednji vijek ; fabula ; pitanje ; polifunkcionalnost vjerske književnosti

nije evidentirano