hrvatski

Različiti hrvatski prijevodi nazivanja žene u Knjizi Postanka 2,23

U radu je predstavljena usporedna i povijesna raščlamba leksema kojima se označava žena u hrvatskim prijevodima starozavjetnoga retka Post 2, 23. Raščlamba obuhvaća hebrejski original te grčke i latinske prijevode. Drugi izvještaj o stvaranju čovjeka, u okviru kojega se nalazi navedeni redak, prenosi misao o srodnosti, jednakosti i partnerskom odnosu muškarca i žene, što se na planu jezičnoga izraza sugerira i hebrejskim tvorbenim mocijskim parom ’îš i ’iššāh. Jezici u kojima ne postoji tvorbena veza između riječi koje označavaju muškarca i ženu u prevođenju su imali na raspolaganju dvije mogućnosti: upotrijebiti leksički mocijski par kao Septuaginta (ἀνήρ – γυνή) ili se poslužiti novotvorenicom (potpuno novom riječi ili postojećom riječi u novom značenju), kao što je to napravio Jeronim u Vulgati (vir – virago), te tako i na razini izraza očitovati vjernost hebrejskom originalu. Jeronimovim putem išli su i hrvatski prevoditelji. U hrvatskim se prijevodima za ženu u Post 2, 23 nalaze leksemi: mužehotica, muževnica, mužavka, mužakinja, mužica i čovječica. Nijedna od tih riječi nije uspjela odgovoriti zahtjevu poruke izvornoga biblijskog teksta koji u Post 2, 23 upotrebljava sasvim uobičajene hebrejske riječi za muškarca i ženu. Stoga ne čudi što se današnji najrašireniji hrvatski prijevod Biblije iz 1968. (u kojem je za Knjigu Postanka upotrijebljen prijevod Silvija Grubišića) priklonio rješenju koje je dala Septuaginta te uporabio uobičajenu riječ žena, odnosno leksički mocijski par čovjek (‘muškarac’) – žena.

Hebrejska Biblija, Septuaginta, Vulgata, Post 2, 23, hrvatski prijevod, žena, čovjek, stvaranje

nije evidentirano