hrvatski

Talijanski utjecaji na sintaksu moliškohrvatskoga govora

Sintaksa je u hrvatskoj dijalektologiji najmanje istražena razina (pogotovo u štokavskome i čakavskome narječju), a ona je zapostavljena i u hrvatskim kapitalnim teorijskim opisima kontaktološke lingvistike. Isto vrijedi za moliškohrvatski i utjecaj talijanskoga jezika, točnije moliškoga dijalekta, na njegovu sintaksu. Moliškohrvatski govor Josip Lisac smješta u zapadni dijalekt (novoštokavski ikavski dijalekt) štokavskoga narječja. On je već punih pet stoljeća izložen talijanskim okolnim utjecajima, a u novije je vrijeme znanost proučila njegov jedinstven razvoj s naglaskom na morfološkoj razini. Primanje osobina talijanskoga sustava u moliškohrvatski uočljivo je i na sintaktičkoj razini, iako ju je još Milan Rešetar 1911. godine prepoznao kao najotporniju prema utjecajima izvana. Rad obuhvaća inovativne značajke moliškohrvatske sintakse koje su rezultat višestoljetne interferencije na razini predikata, padeža, posvojnosti, jednostavne rečenice, složene rečenice i reda riječi. Kontaktološka i kontrastivna analiza provedena je na temelju snimki prikupljenih u mjestu Mundimitar od siječnja 2016. godine do kolovoza 2019. te onih iz internetskog arhiva za ugrožene jezike udruge za multidisciplinarna istraživanja LaCiTO CNRS-a The Pangloss Collection. Građu čini spontani govor (pripovijedanje i razgovor) izvornih govornika različitih jezičnih biografija. Cilj je diplomskoga rada usustaviti i upotpuniti opis talijanskih utjecaja na sintaksu moliškohrvatskoga govora, integrirajući dosadašnje spoznaje o nekim njegovim sintaktičkim obilježjima s novim saznanjima.

moliškohrvatski govor ; moliškohrvatska sintaksa ; talijanski utjecaji

nije evidentirano