hrvatski

Obrada prozodijskih sredstava u nastavi hrvatskoga jezika

Prozodiju čine one osobine govora koje se odnose na zvukovnu stranu izraza riječi. Prozodijska sredstva neleksička su sredstva izražavanja koja određuju ljudski govor i pridonose razumijevanju poruke. Postoji velika raznolikost u nazivlju, definiranju i popisima prozodijskih sredstava. Prvi put u hrvatskoj fonetici, o njima govori Petar Guberina. Naziva ih vrednotama govorenoga jezika, nabraja ih sedam te ih dijeli na akustičke i vizualne. Ivo Škarić uvodi naziv prozodijska sredstva te ih navodi deset. U ovom radu analizira se način na koji su prozodijska sredstva obrađena u osnovnoškolskim i srednjoškolskim udžbenicima i radnim bilježnicama. Prema novom kurikulu nastavnoga predmeta Hrvatski jezik iz 2019. godine, prozodijska se sredstva poučavaju u osmom razredu osnovne škole i u drugom razredu gimnazije. Udžbenici su analizirani kroz četiri komponente: nazivlje, definicija, popis i obrada. Istraživanje je otkrilo brojne probleme i propuste u obradi prozodijskih sredstava. Za označavanje prozodijskih sredstava u udžbenicima se koriste dva termina - vrednote govorenoga jezika i govorne vrednote. Svi udžbenici imaju zajedničkih šest govornih vrednota. Terminologija i popis većinom su usklađeni u svim udžbenicima. Obrada je površna i nerazrađena. Nedostaje definicija, objašnjenja i primjera. Zadataka za uvježbavanje govornih sredstava, pogotovo intonacije, također manjka. Iznose se i prijedlozi za unaprjeđivanje ovog nastavnog gradiva.

prozodijska sredstva, vrednote govorenoga jezika, udžbenici, obrada

nije evidentirano