hrvatski

Slova: Treba li nam precrtavanje za njihovo poznavanje?

Grafomotoričke vještine smatraju se specifičnim finomotoričkim vještinama kod kojih korištenje ruke, pokreta šake i prstiju uključuje i uporabu alata za pisanje - bojica ili olovaka pri crtanju i rukopisnoj izvedbi (Suggate, Pufke i Stoeger, 2016). Dobre grafomotoričke vještine osiguravaju kvalitetnu rukopisnu izvedbu koja je važna za motoričko programiranje i podupiranje onih neuralnih procesa koji pridonose lakšem učenju i upamćivanju grafema, a onda i dekodiranju, odnosno čitanju (Cameron i sur., 2012 ; Suggate, Pufke i Stoeger, 2019). Veza rukopisne izvedbe te čitanja i pisanja postala je aktualna u raspravama o vrijednosti rukopisa u odnosu na tipkanje. Vizualna percepcija i precrtavanje znatno su rjeđe ispitivani u odnosu na jezične predvještine, odnosno veze koju jezik ostvaruje s poznavanjem slova. Stoga je cilj ovog istraživanja utvrditi povezanost vizualnog raspoznavanja, precrtavanja i fonemske svjesnosti s uspjehom na zadacima poznavanja velikih i malih tiskanih slova. Korišteni su podaci 746-ero djece školskih obveznika urednog jezičnog razvoja iz cijele Hrvatske na subtestovima predČip testa (Kuvač Kraljević i Lenček, 2011). Pokazalo se da rezultati na subtestovima Vizualno raspoznavanje, Precrtavanje, Fonemska svjesnost i Poznavanje slova statistički značajno koreliraju. Rezultati regresijske analize za kriterijsku varijablu Poznavanje velikih tiskanih slova pokazuju da je skup varijabli Vizualno raspoznavanje, Precrtavanje i Fonemska svjesnost prediktivan za Poznavanje velikih tiskanih slova. Raščlambom podataka o obilježjima precrtavanja prema kriterijima prostornog smještaja, izvedenosti linija, zatvorenosti linija i precrtavanje detalja vidljivo je da ispitana djeca uspješno izvode zadane linije i detalj, a imaju teškoća u prostornom smještaju i sa zatvaranjem linija. Varijabla Precrtavanje ne sudjeluje značajno u predviđanju Poznavanja malih tiskanih slova. Fonemska svjesnost pojedinačno je najsnažniji prediktor poznavanja velikih i malih tiskanih slova. Predškolski programi i kurikulumi trebaju uskladiti zadatke vizualnog raspoznavanja i precrtavanja s osobitostima pisma - latinice te uvažavati vrijednost fonemske svjesnosti za poznavanje slova kako bi djeca uspješno usvajala čitanje i pisanje. Značajan broj teorija naglašava isprepletenost fonemske svjesnosti i poznavanja slova, no brojni autori smatraju prepoznavanje vizualnih značajki ključnima za prepoznavanje slova (Grainger, Reyi Dufau, 2008). Istovremeni rad na jačanju jezičnih - fonoloških kompetencija i kapacitetima vizualnog raspoznavanja i precrtavanja usmjerenog grafomotoričkim obilježjima tipičnima za slova mogu rezultirati optimalnim programima početne pismenosti u hrvatskom jeziku

slova, vizualna percepcija, fonološka svjesnost

nije evidentirano