hrvatski

Pijana novembarska noć 1918. Miroslava Krleže: O raspadu Austro-Ugarske i nastanku Jugoslavije u književnosti

Upućujući na novija historiografska istraživanja o Prvom svjetskom ratu, autor u ovom radu polazi od dviju pretpostavki: da je 'Veliki rat' bio epicentar velikog ciklusa oružanih sukoba što su započeli nekoliko godina prije 1914. i završili nekoliko godina nakon 1918. te da se u njemu nisu sukobile nacionalne države nego multinacionalni imperiji. Promatra li se Prvi svjetski rat kao rat imperija, kao rat za njihov opstanak i moguće daljnje širenje, taj se ratni sukob adekvatnije može smjestiti u širi prostorni i vremenski kontekst. Imperijalni okvir odvijanja rata pokazuje, naime, da se masovna primjena nasilja u razdoblju prije augusta 1914. i nakon novembra 1918. treba promatrati kao dio istog procesa, procesa preslagivanja globalnih obrazaca moći. To je ujedno i proces u kojem sve očitijim postaje slabljenje i propadanja imperija, proces koji naposljetku dovodi do sloma globalnog poretka zasnovanog na imperijima i njegova zamjenjivanja poretkom u kojem se nacionalne države smatraju jedinim, međunarodno legitimnim oblikom političke organizacije. U Srednjoj, Istočnoj i Jugoistočnoj Evropi taj je proces bio usko povezan s urušavanjem i slomom dinastičkih imperija Austro- Ugarske, Rusije, Njemačke te osmanske Turske na jednoj i formiranjem – uglavnom nestabilnih – nacionalnih država od kojih su neke, poput Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, zbog svoga multietničkog sastava, podsjećale na netom propale imperije. Među književnim inscenacijama propasti imperija, u ovom slučaju Austro-Ugarske, i nastanka novih, u mnogočemu problematičnih nacionalnih država, u ovom slučaju Kraljevine SHS, posebno mjesto zauzima autobiografski, u mnogočemu fikcionalizirani zapis Miroslava Krleže (1893– 1981) Pijana novembarska noć 1918 (1942) u kojem se autor referira na skandal čijem je nastanku ponajviše pridonio on sam. U novembru 1918, u interregnumu između raspada Habsburške Monarhije krajem oktobra i proglašenja SHS-kraljevine početkom decembra, mladi se Krleža smatrao primoranim da na prijemu priređenom u čast dolaska prvih srpskih oficira u Zagreb glasno protestira protiv govora donedavnoga visokog austro-ugarskog oficira Slavka Kvaternika. Javni skandal na samom početku postimperijalnog razdoblja Krležu je naknadno potvrdio u njegovu uvjerenju o mizeriji suvremene hrvatske elite, stanju čije uzroke nije vidio samo u njezinom političkom oportunizmu i moralnoj korumpiranosti nego jednako tako i u nepromišljenom utopizmu i političkoj naivnosti. Njegovo očekivanje da bi južnoslavenski narodi nakon raspada kompromitiranoga k.u.k.-imperija mogli doživjeti nacionalnu, političku i socijalnu emancipaciju, ubrzo se zamjenjuje trijeznom spoznajom da je na mjesto moćne imperijalne države došla postimperijalna tvorevina znatno manjeg formata, utemeljena na načelima socijalne i nacionalne dominacije te podjednako demokratski insuficijentna kao i njezina prethodnica.

Krleža ; Pijana novembarska noć 1918 ; raspad Austro-Ugarske ; nastanak Jugoslavije

nije evidentirano