hrvatski

Odnos među braćom i sestrama u starijoj dobi

Odnos braće i sestara jedan je od temeljnih odnosa u životu svakog pojedinca, osobito zbog toga što je to uobičajeno jedan od najdugotrajnijih obiteljskih odnosa uopće. Brat i sestra, uz roditelje, najbliži su članovi obitelji i neovisno o tome u kojem se odnosu nalaze (prijateljstvo, ljubav, odanost, netrpeljivost, ignoriranje ili suparništvo), duboko su emocionalno povezani (Jurkin i Ombla, 2015). Braća i sestre ne dijele samo genetsko naslijeđe, već i dugogodišnje intimno obiteljsko iskustvo, ali i sociokulturalno podrijetlo što znači da se radi o jedinstvenom odnosu. Osim toga, upravo su braća i sestre u kasnijim stadijima života rijetke, ako ne i jedine osobe koje nas poznaju iz različitih životnih razdoblja, stoga nas razumiju bolje i lakše nego bilo koja druga bliska osoba (Ćubela Adorić, 2006). Kakogod, odnos braće i sestara mijenja se tijekom različitih životnih perioda, a njegova priroda u starijoj životnoj dobi još je uvijek nedovoljno istražena. Prema tome, imajući u vidu navedeno, cilj ovoga rada je ponuditi sažet uvid u rezultate onih studija u čijem je fokusu bio upravo odnos braće i sestara u starijoj životnoj dobi. Na tragu navedenog, većina istraživača ističe da u starosti ovaj odnos doživljava svoju “renesansu”, tj. događa se ponovno povezivanje braće i sestara, odnos se obnavlja i pozitivnije evaluira. U usporedbi s mlađom dobi, u kasnijim periodima života negativni aspekti odnosa se, u prosjeku, reduciraju. Ipak, to ne znači da sukobi nestaju, osobito ako je taj odnos i u ranijim periodima razvoja bio karakteriziran sukobima, rivalstvom i negativnim osjećajima (Brody, 1998). No, generalno zapažanje jest da ljubomora, ozlojeđenost i srdžba ipak primjetno slabe kako je osoba starija, stoga se “ratne sjekire” zakopavaju i ostavljaju u prošlosti s ciljem izgradnje i održavanja novog, ali kvalitetnijeg bratsko - sestrinskog odnosa.

odnos među braćom i sestrama ; starija dob ; subjektivna dobrobit ; zadovoljstvo životom

nije evidentirano