hrvatski

Razvojni jezični poremećaj: spoznaje u znanosti, izazovi u praksi

Razvojni jezični poremećaj (RJP) posljednji je općeprihvaćeni naziv za jezične teškoće različitih profila i stupnjeva izraženosti, a u kontekstu urednih općih kognitivnih sposobnosti te bez prisutne jasne biomedicinske etiologije. Javlja se kada su jezične sposobnosti razmjerno snižene u odnosu na očekivane razvojne jezične miljokaze, to jest s obzirom na dob. Sve je jasnije da RJP itekako utječe na djetetov svakodnevni život, a s obzirom da perzistira u odrasloj dobi, može se negativno odraziti na cjelokupni razvoj mlade osobe te odrediti tijek njezina života. Unatoč tomu, ovaj je poremećaj i dalje obavijen velom nepoznanica. To se ogleda u čestim promjenama nazivlja, uključujućih i isključujućih dijagnostičkih kriterija, nesustavnosti u čimbenicima koji određuju terapijske pristupe, kao i u nedovoljnoj osviještenosti u općoj javnosti. Manjak svijesti i brojni postojeći mitovi dodatno usložnjavaju proces ranoga prepoznavanja i intervencije. Ovo izlaganje usmjerit će se na recentne spoznaje o RJP-u do kojih se došlo istraživanjima u više od 30 europskih zemalja, uključujući i Hrvatsku. Prikazat će se najnovija terminološka određenja, koncept prakse utemeljene na znanstvenim dokazima i njegova važnost u kontekstu proučavanja RJP-a. Naposljetku će se iznijeti rezultati nekoliko istraživanja s posebnim naglaskom na pristupe u radu te podatke o javnoj osviještenosti, kao i na izazove s kojima su pojedinci s RJP-om, opća javnost te stručnjaci – iz znanstvene i stručne perpsektive – i dalje suočeni.

Razvojni jezični poremećaj ; praksa utemeljena na znanstvenim dokazima ; terapijski pristupi ; javna osviještenost

nije evidentirano