hrvatski

„Neka sam ja sovjetska krhotina… Ali i to je bolje nego kupi-prodaj… Kupi…“ [o knjizi Rabljeno doba (kraj crvenog čovjeka) Svetlane Aleksievič]

Članak analizira svjedočenja žena i muškaraca čiji se život može lapidarno opisati kao djetinjstvo i mladost u socijalizmu, a odrastao život u kapitalizmu, a koje je Svetlana Aleksievič sabrala i objavila u jednoj od svojih najpopularnijih knjiga Rabljeno doba (kraj crvenog čovjeka) [Vremja sekond hènd (konec krasnogo čeloveka), 2012.]. Rad promatra kako kroz materijalne predmete – novac kao u najdoslovnijem smislu „korijensku metaforu“ (Shell 1995) i druge predmete potrošnje – njezini sugovornici vide, tumače i predočuju tranziciju. Nadovezujući se na istraživanja M. Halbwachsa o društvenim okvirima pamćenja i J. Assmana o prošlosti kao uvijek aktualnom fenomenu jer ga oblikuje pojedinčev odnos prema sadašnjosti, postavljam tezu da je u predočavanju socijalizma za Aleksievičine sugovornike ključan njihov doživljaj tranzicije i kapitalističke suvremenosti. Rabljeno doba nudi prikaz afektivnog života kapitalizma u postsovjetskoj svakodnevici iz kojeg je moguće predočiti i njegovu moralnu ekonomiju. U drugom dijelu rada kritički pristupam autorskome glasu Svetlane Aleksievič (vidljivom na različitim razinama njezinih djela) pokazujući da on često stigmatizira iskustvo svojih sugovornika, što se osobito jasno vidi u autoričinu tretmanu nostalgije prema sovjetskoj prošlosti kojom se nameće moralna ekonomija koja ne proizlazi iz iskazanih afekata u samim svjedočenjima njezinih sugovornika.

Svetlana Aleksievič, dokumentarna proza, pamćenje, afektivna ekonomija, moralna ekonomija

nije evidentirano