hrvatski

Promišljanje o kršćanskom umiranju prema Karlu Rahneru

Čovjekovo umiranje i njegova konačna smrt jedna je od tema antrpološkoga, religioznoga, teološkoga i filozofskog sadržaja. Nemoguće je promišljati o čovjeku, a da se ne uzme u razmatranje i taj aspekt njegova bića. Smrt jednako spada na njegovu konstitutivnost kao i rođenje. Premda se te dvije datosti ljudskoga života s naravne točke gledišta toliko razlikuju, do te mjere da se međusobno isključuju, ipak i rađanje i smrt, svaka na svoj način, jednako ukazuju na vrijednost ljudskoga života. U rođenju kao i u smrti čovjek se potvrđuje kao jedinstveno i neponovljivo biće. Njegova dostojanstvenost jednako se očituje u rođenju kao i u smrti, samo s drukčijim predznakom. Naime, ljudsko se biće rođenjem pojavljuje u stvarnost bivovanja, a smrću izlazi iz te zbilje, barem u biološkom i fizičkom smislu. U religioznom smislu čovjeku se upravo smrću otvaraju nove i nama još nepoznate mogućnosti. Tom problematikom zaokupljao se i Karl Rahner. Promišljanje o smrti, pogotovo o umiranju s kršćanskoga gledišta, zauzima važno mjesto u njegovim antropološkim i teološkim postavkama.

vjera, razum ; razmrvljeno znanje ; neuravnoteženo znanje

nije evidentirano