hrvatski

Što smo naučili u/o nastavi na daljinu?

Pandemija koronavirusa značajno je promijenila naše živote, pa tako i obrazovanje. S tradicionalnog oblika naglo se prešlo na nastavu na daljinu (eng. Distance Education) uz trenutno zatvaranje škola i fakulteta, što je vrlo brzo ukazalo na nedostatak domaćih istraživanja te definicije što je, a što nije nastava na daljinu. Prema nekima, riječ je o nastavi koja podrazumijeva (a)sinkrono učenje pri čemu su nastavnici i učenici fizički udaljeni (Pryor, Wilson, Chapman, Bates, 2020) te samostalno i/ili vođeno učenje. Nastava na daljinu nije novost. Najprije dopisničkog, kasnije online tipa, svrha je bila omogućiti pristup kvalitetnom obrazovanju onima, koji je nemaju iz različitih razloga (zaposlenje, život u ruralnim područjima i dr.) (Davis i Roblyer, 2005). Unatoč brojnim prednostima, istraživanja ističu da je učenički neuspjeh češći u usporedbi s onom tradicionalnom (Zucker i Kozma, 2003). Glavni cilj ovog rada je istražiti stav učenika prema nastavi na daljinu, njihov uspjeh te postoje li aspekti nastave na daljinu povezani s učeničkim uspjehom. Za potrebe istraživanja konstruiran je poseban upitnik na temelju intervjua o stavovima i iskustvima u nastavi na daljinu s fokus grupom učenika, a u glavnom istraživanju sudjelovalo je 213 učenika od petog do osmog razreda. Rezultati su pokazali da su učenički stavovi prema nastavi na daljinu pozitivni, da redovito izvršavaju svoje zadatke, međutim isto tako postoje aspekti kojima nisu zadovoljni, primjerice količina zadaće i društvena izoliranost. Također je zaključeno da s duljinom trajanja nastave na daljinu dolazi do smanjenih razina znanja te da postoje aspekti nastave, koji su povezani s uspjehom učenika.

nastava na daljinu, novi aspekti nastave, uspjeh u nastavi, aspekti uspjeha, pozitivan i negativan stav učenika o nastavi na daljinu

nije evidentirano