hrvatski

Kako mjeriti strah od čitanja na stranome jeziku?

Strah od stranoga jezika jedna je od najviše istraživanih osjećajnih reakcija na učenje stranih jezika (MacIntyre, Gregersen i Meza, 2014). Riječ je o posebnoj vrste straha koja se javlja pri učenja stranih jezika (Horwitz i Young, 1992), a može se opisati osjećajima neugode, nervoze, nesigurnosti kod učenika stranoga jezika kada se na tom jeziku trebaju izraziti, a njime suvereno ne vladaju (Gardner i MacIntyre, 1993). U istraživanjima straha, govor je smatran najstresnijom jezičnom vještinom dok je čitanje zanemareno zbog složenosti procesa čitanja i teškoće njegova mjerenja. Prekretnicu predstavlja rad Saito, Horwitz i Garza (1999), koji dokazuju da čitanje tekstova na stranome jeziku (SJ) može izazivati osjećaj straha. Autori za mjerenje straha koriste vlastiti instrument FLRAS (eng. Foreign Languge Reading Anxeity Scale), koji mjeri razinu straha i čimbenike straha od čitanja, a sadrži 20 čestica. Nakon spomenutog istraživanja upitnik se uvelike primjenjuje u istraživanjima straha od čitanja na SJ (Sellers, 2000, Matsuda i Gobel, 2004, Zhao, 2009, Tsai i Li, 2012, Capan i Karaca, 2013, Zhang i Kim, 2014 i dr.). Prilikom primjene spomenutog upitnika u vlastitom istraživanju primijećeno je da su neke čestice općenito postavljene te dopuštaju različita tumačenja zaključaka. Iako upitnik daje pouzdane rezultate o postojanju i razinama straha nije moguće tvrditi da su zaključci o rezultatima na temelju tumačenju čestica upitnika točni. Stoga je upitnik preoblikovan i validiran u pilot istraživanju. Cilj istraživanja bio je osigurati točnu interpretaciju rezultata i pronaći nove moguće uzroke straha od čitanja na SJ. Rezultat pilotiranja dao je novi instrument za mjerenje straha od čitanja na SJ koji razliku dvije vrste čitanja (na glas i tiho) te 11 tematskih kategorija čestica o mogućim čimbenicima straha od čitanja na stranome jeziku.

strah od stranoga jezika, čitanje,

nije evidentirano