hrvatski

Razgradnja mikroonečišćivala u vodama solarnom fotokatalizom u tankom sloju

Konvencionalnim metodama obrade otpadnih voda u na uređajima za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda nije moguće u potpunosti ukloniti mikroonečišćivala te ona zaostaju u okolišu u malim količinama. Zbog svoje postojanosti i sposobnosti bioakumulacije predstavljaju problem za okoliš. Primjena solarne fotokatalize, pokazala se kao dobra metoda uklanjanja mikroonečišćivala iz voda. Mogućnost korištenja Sunca kao izvora potrebnog zračenja za inicijaciju katalitičkog ciklusa, solarnu fotokatalizu čini zanimljivom alternativom te je kao takva uvrštena u popis najbolje raspoloživih tehnika (NRT). U ovom radu provedeni su eksperimenti razgradnje i oksidacije odabranih mikroonečišćivala u vodama ; farmaceutika (diazepam i enrofloksacin) te široko rasprostranjenog onečišćivala, 1H-benzotriazol, komponente antikorozivnih premaza. Referentni eksperimenti su provedeni s bojilom metilensko modrilo. Korišten je optimalan tip reaktora za primjenu solarne fotokatalize u tankom sloju - reaktor pločastog tipa (FPCR reaktor, eng. flat- plate cascade reactor) s imobiliziranim fotokatalitičkim filmom na bazi titan dioksida (TiO2) na staklenim vlaknima i u suspenziji TiO2 P25, pod simuliranim zračenjem kompaktnih fluorescentnih žarulja s povećanim UV dijelom spektra, usmjerenog na površinu katalizatora pomoću paraboličnih zrcala. Rezultati ukazuju na potpunu razgradnju odabranih onečišćivala u vodama nakon 30 do 60 minuta provedbe procesa u FPCR-u u potpunoj recirkulaciji. Na temelju prikupljenih eksperimentalnih podataka dobivenim u FPCR reaktoru i razvijenog matematičkog modela istoga, procijenjene su stvarne konstante razgradnje ciljanih onečišćivala.

solarna fotokataliza ; mikroonečišćivala ; tanki sloj

nije evidentirano