hrvatski

Likovi i prostor u Brešanovoj političkoj distopiji Država Božja 2053

Percepcija političke stvarnosti početkom milenija prikazana u političkoj distopiji Ive Brešana Država Božja 2053. poticaj je na sadržajnoj i idejnoj razini romana za projekciju antihumanističke sutrašnjice, čiju realizaciju autoru olakšava prelazak na konvencije distopijskog žanra. Promjena obuhvaća i diskurzivne modalitete. Interpolirani su i u dio pripovjednog obrasca: u način funkcioniranja likova i prostora, komponenti teksta koje stoje u relaciji s kulturalnim kontekstom. Angažirana pozicija teksta Države Božje 2053. u velikoj mjeri nalazi oslonac u žanrovskim obrascima likova i prostora koji su projekcija neoideologizirane apokaliptične budućnosti u kojoj se tranzicijsko društvo obrušava u prošlost. Brešanovi junaci potaknuti humanističkom strepnjom radikalno su angažirani oko potrebe sprečavanja truljenja organizma društvene zajednice. Njihova funkcija podrazumijeva i određena idejna rješenja/alternativu koju nude. Mapiranje prostora u romanu izvedeno je širenjem događanja zla cijelom zajednicom i u geografskim smislu u većini hrvatskih gradova od Dubrovnika do Osijeka, a hijerarhijsko ustrojstvo prostora prezentira nesalomljivost centra moći, periferije kao prostora poslušnosti, degeneracije i ubrzanog propadanja, no koja postaje i mjesto pobune. Prostor se razabire i kao metafora: primjerice, u prikazu Grada kao zatvora/labirinta u kojem štakor nije biće koje traži izlaz nego ono koje napada čovjeka, ili pak konačišta beskućnika koja su mjesta otpora, a otvoreni i ogoljeni prostor, poput dalmatinskog krša, mjesto konačne spoznaje.

Ivo Brešan, distopijski roman, funkcija likova, prostor u distopiji

nije evidentirano