hrvatski

Marginalije Nikole Marulića u njegovu prijepisu Ciceronova spisa "De officiis"

Više od sedamsto danas sačuvanih rukopisnih primjeraka Ciceronove rasprave De officiis (»O dužnostima«) iz vremena prije pojave tiskarskoga stroja, kao i podatak kako je riječ o drugoj knjizi, nakon Biblije, koja je objavljena tiskom, najbolje svjedoče o golemu utjecaju što ga je u srednjem vijeku imalo ovo znamenito filozofsko djelo. O njegovoj širokoj recepciji govori i činjenica da su mnogi istaknuti kršćanski pisci znali kazati kako čovjek koji pročita »O dužnostima« može biti moralan ako i ne pročita Sveto pismo. Nije stoga nikakvo čudo da je među brojnim čitateljima ovoga spisa bio i splitski humanist Nikola Marulić, otac Marka Marulića. Osobito je sretna okolnost što je Nikola navedeno djelo odlučio i prepisati, kako je sâm naznačio, sibi et suis (»za sebe i svoje«). Na stranicama njegova iluminiranoga rukopisnoga kodeksa iz 1440. godine, koji se danas čuva u Biblioteci Marciani u Veneciji pod signaturom Marc. Lat. VI 115 (3640), osobitu pozornost privlači razmjerno velik broj marginalnih oznaka, ponajvećma tzv. manikula (»ručica«) ; takve se oznake često susreću kako u rukopisnim kodeksima, tako u kasnijim tiskanim knjigama, a svrha im je da ispruženim kažiprstom čitatelja upute na neke posebno važne i zanimljive rečenice i ulomke. Analizom upravo tih »označenih« dijelova Ciceronova teksta te korespondirajućih marginalija, tražit će se odgovori na sljedeća pitanja: koliko je takvih označenih mjesta u Nikolinu rukopisu ; mogu li se, i po kojim osnovama, tako apostrofirani dijelovi teksta klasificirati ; kakva je veza između stupnja umjetničke dotjeranosti pojedinih oznaka i sadržaja odnosno važnosti odgovarajućih mjesta ; u kolikoj je mjeri Nikolin izbor specifičan i osoban u odnosu na inače citirane dijelove ove Ciceronove rasprave.

Humanizam ; Renesansa ; Nikola Marulić ; Ciceron ; Marginalije

nije evidentirano