hrvatski

Kršćanska savjest i dar razlučivanja

Pontifikat pape Franje obilježava naglašena pozornost i zauzeta skrb za najranjivije u Crkvi i društvu. Među takve osobe zasigurno pripadaju i rastavljeni te ponovno civilno vjenčani, jer ne samo da nose rane i traume proživljenog brodoloma iz prethodnog braka, nego, zbog novonastale situacije, ne mogu, kao vjernici, pristupiti sakramentu pomirenja i euharistijskom zajedništvu. Papa stoga poziva na preispitivanje sadašnje pastoralne prakse i potiče na traženje novih pristupa, jer Crkva je sakrament spasenja i pozvana je svjedočiti Evanđelje, liječiti ljudima rane i donijeti iskustvo Božje ljubavi i milosrđa svakom čovjeku i vjerniku. U svojim govorima i dokumentima, pozivajući se na tomistički teologiju i bogatstvo isusovačke tradicije, Sveti Otac stoga zahtijeva da se više uvažavaju spoznaje suvremene psihologije kako bismo bolje shvatili nutrinu osobe i uvažavali njezinu povijest te njezine realne mogućnosti zakona rasta u spoznaji i življenju istinskog dobra koje osobu oplemenjuje i izgrađuje u svetosti. Također u svom moralno- teološkom i pastoralnom promišljanju poziva i na ponovno vrednovanje situacije u prosudbi moralnog čina, jer okolnosti mogu ublažiti moralnu odgovornost te je moguće da u objektivnoj situaciji grijeha – u kojoj uopće ne postoji ili dijelom postoji subjektivna krivnja – osoba može živjeti u Božjoj milosti, može rasti u životu milosti, primajući u tu svrhu pomoć Crkve. Naime, budući da se stupanj odgovornosti razlikuje od slučaja do slučaja, posljedice ili učinci nekog pravila ne moraju nužno biti isti. Sve to otvara složena pitanja o odnosu objektivne norme i učenja crkvenog Učiteljstva te subjektivne prosudbe savjesti, jer nijedna norma, zbog svoje univerzalnosti, ne može obuhvatiti sve moguće životne situacije. Čovjek je pozvan u svojoj savjesti tražiti te ostvariti najveće moguće dobro u pojedinoj situaciji, što ne mora nužno značiti i življenje cjelovitog, apsolutnog dobra. U tom traženju najvećeg mogućeg dobra osobitu ulogu ima dar razlučivanja kojeg papa pojašnjava kao milosni dar pomoću kojeg raspoznajemo duhove. Ističe se stoga dijaloška struktura savjesti koja pomoću dara razlučivanja preuzima moralnu odgovornost za svoje djelovanje, nadilazeći puku kazuistiku i legalizam, ali i etiku situacije. Naime, dar razlučivanja je potreban kako bismo bili sposobni prepoznati Božja nadahnuća i njegovu milost u našem životu te ne propustimo njegov poziv da rastemo u dobru. On nam pomaže da otkrijemo smisao vlastitog života pred Ocem koji nas uistinu poznaje i ljubi te pristignemo samom izvoru života - Isusu Kristu. Sve to i od dušobrižnika i svećenika zahtijeva novi pristup pastoralnoj praksi koja od sada mora biti više prožeta empatijom i suosjećanjem, osobnim pristupom i boljim poznavanjem nutrine vjernika, nadilaženjem zatvorenog srca, krute kazuistike i legalizma te, u svjetlu dara razlučivanja, preuzimanjem veće odgovornosti za duhovno vodstvo vjernika u njihovom postupnom rastu u svetosti. Potrebno je pastoralno razlučivanje ispunjeno milosrdnom ljubavlju jer je milosrđe punina pravde i najjasnije očitovanje Božje istine. To ne znači „sređivanje iznimki“ koje može dovesti do toga da se pomisli kako Crkva podupire dvostruki moral. Riječ je o putu praćenja i razlučivanja koji navodi vjernike da osvijeste svoje stanje pred Bogom, preispitujući svoju odgovornost za nastalu situaciju.

moralna (kršćanska) savjest, moralna norma, dar razlučivanja, rastavljeni i ponovno civilno vjenčani, posinodalna apostolska pobudnica Amoris laetitia, papa Franjo

nije evidentirano