hrvatski

"U agoniji" između ovisnosti i autonomije glumca: Scena Ribnjak i novopostavljeni Krleža

U svjetlu dinamike društvenih uloga koja se, poput, moglo bi se reći, Turnerove društvene drame, ciklički ostvaruje potvrđivanjem povijesno i formalno definirane hijerarhije s jedne te buntom i dehijerarhizacijom s druge strane, pojava Scene Ribnjak kao nezavisne umjetničke platforme, zasnovane na ideji kazališne slobode i kolaboracije, svjedoči o izbijanju potonjeg, dehijerarhizacijskoga pola na površinu suvremene kazališne dinamike. Dekonstrukcija društveno dodijeljenih uloga u kazališnoj instituciji kao što je Scena Ribnjak, uz posebno istaknutu kritiku predrasude o glumcu kao nesamostalnom radniku, izvršitelju redateljevih ili piščevih naloga poziva da se, između ostaloga, nanovo razmotre teze iz pera sociologā kazališta, poput Ervinga Goffmana. Uz pregled kazališnih uloga glumca kao redatelja, dramaturga, ili čak scenografa i kostimografa pa sve do društvenih reakcija na glumca kao povratnika u profesiju, od izuzetnog je značaja potreba za analizom diskursa i javnog predstavljanja Scene Ribnjak, s obzirom na odabir termina „scena“ u odnosu na ustaljeni termin „kazalište“, kao i termina „kazališni projekt“, kojim se propituju gradivna svojstva kazališne predstave i njezina teksta. Krležino djelo U agoniji poslužit će, stoga, kao primjer kako drukčije uspostavljena kazališna hijerarhija doživljava dramski tekst te kako utječe na uspostavu značenja s obzirom na njegov sadržaj i, naposljetku, njegov izvedbeni potencijal. Posebno će se razmotriti razmještaj i uloga publike u prostoru i vremenu izvedbe te pristup redateljsko- glumačkoga trojca stvaranju dramske napetosti prema određenju samoga Krleže.

Hrvatsko kazalište ; Scena Ribnjak ; Miroslav Krleža ; Glumac

nije evidentirano