hrvatski

Tradicijska glazba na tržištu u postsocijalističkoj Hrvatskoj: slučaj klapskog pjevanja

Namjera ovog rada je ukazati na specifičan slučaj transformacije neformalnog rada u formalni, ali prekarni oblik rada. Riječ je o klapskom pjevanju, koje je u socijalizmu isključivo amatersko. Pjevači su u ovom vidu tradicijske glazbe sudjelovali iz osobnog zadovoljstva. Čak i kad je postojala materijalna naknada, ona je bila simbolična te je pripadala vrsti rada i prihoda koji su poznati kao povremena dodatna zarada. Ekonomske promjene u postsocijalizmu, raspad industrija u primorskoj Hrvatskoj, gdje djeluje najveći broj klapa, gubitak radnih mjesta, a posebice posljednja ekonomska kriza, natjerali su brojne klapske pjevače amatere da iskoriste svoje pjevačke vještine kao osnovni adut za osobno i obiteljsko preživljavanje. Oni i dalje uživaju u svom pjevanju, ali sada njihovo slobodno vrijeme postaje radno vrijeme, koje je uvjetovano profesionalnim odnosom spram pjevačkih obaveza. Pjevanje iz „nužde“, koliko god se temeljilo na talentu i ljubavi prema glazbi, postaje iskoristiva vještina, novo, ali nestalno zanimanje koje im omogućava pristojan život. Pritom sudjeluju u tržišnom modelu specijaliziranih glazbenih događanja, poput pogreba, vjenčanja, ljetnih festivala, različitih javnih nastupa, proslava i zabava privatnih firmi ili tijela lokalne uprave, itd., koji je profesionalno organiziran i profitabilan. Studija slučaja klape, klapskog pjevanja poslužila je za primjer rastuće tendencije povezivanja tradicijskog glazbenog fenomena kao kulturnog kapitala s ekonomskim kapitalom.

klapsko pjevanje, ekonomija i tradicijska glazba, prekarijat i tradicijska glazba

nije evidentirano