hrvatski

Dramaturgije glazbe – Indoš i hrvatski glazbenici devedesetih

Kuća ekstremnoga muzičkog kazališta – Kugla Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo svoju performativnu koncepciju poglavito gradi na manipulaciji zvučnim objektima / instalacijama / skulpturama – jednoj od šest kategorija pristupa izvedbenom markiranju, kako ih definira teoretičarka umjetnosti performansa Suzana Marjanić (2017). U daljnjoj obradi i interpretaciji toga, kako ga sam Indoš naziva, „duhovnoga recikliranoga smeća“ Kugla je 90-ih godina surađivala s trojicom hrvatskih glazbenika, aktivnih u nekoliko novovalnih, eksperimentalnih i impro sastava (Haustor, Cul-de- Sac itd.). Radi se o trubaču Igoru Pavlici, saksofonistu i klavijaturistu Damiru Prici (Capriju Kafki) i skladatelju, kantautoru i basistu Srđanu Sacheru. Prvi dio metodološke strategije ovog rada temelji se na elaboriranu prikupljanju etnografskih podataka u formi polustrukturiranog intervjua s navedenim glazbenicima, a drugi se dio oblikovao kao teorijski poduprta interpretacija navoda glazbenika te izvornoga arhivskog gradiva, kojoj je cilj rasvijetliti ulogu glazbe i zvučnih objekata kao dramaturških elemenata Kuglinih predstava.

Krležini dani u Osijeku ; hrvatska drama ; hrvatsko kazalište ; oblikovanje zvuka ; dramaturgija ; Damir Bartol Indoš ; Kuća ekstremnog muzičkog kazališta

nije evidentirano