hrvatski

Optimizacija sustava traganja na moru primjenom bespilotnih letjelica

Svrha svake akcije traganja i spašavanja na moru jest ukloniti opasnost za ljude ili imovinu na moru. Prvi je korak u što kraćem vremenu potvrditi je li se nesreća dogodila i locirati poziciju broda ili osobe u opasnosti. Činjenica je da svako odgađanje vremena detekcije i verifikacije pomorske nesreće ili nezgode povećava šansu za pogibelj uključenih. Sukladno mnogim istraživanjima, izazov je definirati područje pretrage koje se mijenja uslijed promjenjivih meteoroloških uvjeta. Sustav traganja i spašavanja koji je trenutačno u primjeni koristi klasična sredstva pretrage i ne omogućuje trenutnu reakciju pri pokretanju pretrage i prilikom pretrage terena. Kada se definira područje pretrage, spasilačkim jedinicama, koje nisu na terenu 24/7, u idealnim uvjetima treba najmanje 20 minuta da krenu (dolazak posade na brod ili avion, priprema spasilačke jedinice za rad). Što je duži vremenski period od pokretanja pretrage, povećava se i područje koje treba pretražiti, a time se smanjuje vjerojatnost uspjeha pronalaska unesrećenih. Kako bi se povećao uspjeh prilikom akcije, potrebno je povećati broj spasilačkih jedinica na terenu, što uključuje visoke financijske izdatke i veći broj članova posade koji su u opasnosti na moru. Zbog svega navedenog, predstavljena su istraživanja koje uključuju novu komponentu tipa bespilotna letjelica u sustav traganja i spašavanja na moru, a koja ne zahtijeva velike financijske izdatke i ne dovodi u opasnost još jednu posadu prilikom pretrage terena. Prema dostupnim istraživanjima, prilikom akcija traganja na moru postojeća tehnička rješenja mini bespilotnih letjelica unaprjeđuju akcije traganja i spašavanja na moru jer pružaju mogućnost pretrage znatno većeg područja u minimalnom vremenu, koje je u odnosu na pretragu klasičnim sredstvima pretrage znatno kraće. Kako bi se pregledalo određeno područje u što kraćem vremenu, potrebno je pristupiti rješavanju problema pokrivenosti područja. Ovaj problem uključuje dodjeljivanje svake od N međutočke jednoj od M bespilotnih letjelica i onda je prostor mogućih rješenja jednak MN, što podrazumijeva eksponencijalni rast broja mogućih rješenja kao funkcije zavisne o broju međutočaka i resursa. Kako bi se riješio navedeni problem, u smislu korištenja bespilotnih letjelica u sustavu traganja i spašavanja na moru, u istraživanju je razvijen matematički model. On nudi mogućnost rješavanja problema pokrivenosti područja koristeći bespilotne letjelice, pri čemu rješava problem mogućih sudara, i pruža mogućnost pretrage cijelog područja uz minimalno vrijeme. Model također omogućuje i izbor baznih stanica za raspored bespilotnih letjelica, te određuje broj bespilotnih letjelica koje će biti priključene izabranim baznim stanicama. Matematička formulacija predstavljenog problema integrirana je s genetskim algoritmom kao metodom koja pruža mogućnost izračuna globalnog optimuma. Na temelju navedenog, razvijena je nova metoda za rješavanje problema pokrivenosti područja bespilotnim letjelicama u akcijama traganja na moru. Ustanovljeno je da model omogućuje pretragu područja prilikom akcija traganja na moru pružajući mogućnost bržeg otkrivanja unesrećenih u odnosu na klasična sredstva pretrage.

traganje i spašavanje na moru, vrijeme detekcije i verifikacije, spasilačke jedinice, problem pokrivenosti područja, bespilotne letjelice

nije evidentirano