hrvatski

Primjena dentalne radiografije u forenzici

Radiološke metode u forenzičkoj radiologiji koriste se u procjeni dobi, kod utvrđivanja uzroka smrti, te kod identifikacije. Forenzička stomatologija kao grana forenzike predstavlja preklapanje stomatološke i pravne struke, bitne u identifikaciji žrtve, te procjeni dentalne dobi. Forenzička radiologija daje odgovore u radiološkim postupcima i pregledima Postoji tehnika zubnog profiliranja kojom se ispituju zubi i zubno tkivo. Važan dio stomatološke prakse predstavljaju radiogrami za potvrdu dijagnoze, kao i već navedeno u procjeni dentalne dobi i u identifikaciji. Radiogrami se dijele na intraoralne i ekstraoralne. Naglasak je na ortopantomogramu koji daje sliku kompletne gornje i donje čeljusti. Zubi su čvrsti, mineralizirani organi, koje izgrađuju mekana i tvrda zubna tkiva. Jedne su od najjačih struktura u tijelu, te se ne razaraju lako kao ostale tjelesne strukture. To im daje veliki značaj u procesu identifikacije. Stomatološka identifikacija uključuje metode podudaranja, postmortem profiliranje, genetski otisak prsta, procjenu zubnog profila, te biometriju zuba s digitalnim oduzimanjem. U procesu stomatološke identifikacije koristi se denticija. Služi za komparaciju AM (antemortem) i PM (postmortem) postupka, za određivanje rase, spola i starosti u trenutku smrti, te izolaciju DNA iz zubnog tkiva. Antemortem postupak obuhvaća pisane podatke, rendgenske snimke, otisak zuba, osobnu fotografiju, podatke od strane obitelji. Postomortem postupak će pružiti informacije o dobi žrtve, porijeklu predaka, spolu i socio-ekonomskom statusu. Određivanje dentalne dobi podijeljeno je u dvije velike skupine, određivanje dobi kod djece i adolescenata, te kod odraslih. Najpreciznije su metode kod određivanja dobi kod djece jer su svi zubi u razvoju, a analiza se temelji na analizi rasta i razvoja. U odraslih procjena dobi se temelji na istrošenosti zubnih površina, stoga je to postupak s manjom točnosti. Najpoznatije rendgenske tehnike za procjenu dobi kod djece su: Demirjian, Haavikko, Moorreess i Cameriere tehnike. Dentalnu dob kod odraslih istraživali su mnogobrojni stručnjaci, a najpoznatije su metode po Gustafsonu, Johansonu, Camerieru i Lovejoy-u. Prema dostupnim podacima prve metode su se počele koristilo još davne 1800. godine. Metoda prema Gustafsonu 1950. godine bila je glavna okosnica i smjernica svim ostalim znanstvenicima za daljni razvoj metoda za određivanje dentalne dobi.

dentalna radiografija ; forenzika ; primjena

nije evidentirano