hrvatski

Primjena antimikrobnih nanočestica metala i metalnih oksida u biomedicini

Antimikrobni učinci i biološka aktivnost nanočestica određeni su njihovom veličinom, oblikom i kemijskim sastavom, te drugim fizikalno- kemijskim osobinama kao što su kristaličnost, površinska svojstva (površina, poroznost, površinski naboj, modifikacije površine i oblaganje), stanje aglomeracije i količina dodirne površine s mikrobima, ali i čimbenicima okoliša (posebice prisutnosti biogenih inaktivatora). Činjenica je da su nanočestice tvari dimenzija od 1 do 100 nm pa lako mogu prodrijeti u mikrobne stanice ili se taložiti na površini stijenke i time djelovati mikrobicidno mehanizmima koje ne dijele s drugim antimikrobnim tvarima. Za očekivati je stoga da će primjena nanočestica metala i metalnih oksida u lijekovima, a pogotovo u medicinskim proizvodima imati značajan preventivni učinak na kolonizaciju rana (opeklina, vrijedova, opekotina i dr.), dok se posebno ističe njihova rezidualna antimikrobnost u vremenu kao depo-čestica, te mogućnosti kombinacija s biocidima ili antibioticima. Nanočestice srebra imaju naročito izraženo antibakterijsko djelovanje na širok spektar gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija, uključujući sojeve rezistentne na antibiotike te veliku primjenu zbog svoje kemijske stabilnosti, katalitičke aktivnosti, i visoke vodljivosti, a u usporedbi s drugim nanočesticama pokazuju snažniju antibakterijsku aktivnost zbog visokog omjera površine i volumena, što im osigurava bolji kontakt s mikroorganizmima. Ovim je poglavljem prikazan uvod u nanotehnologiju te uporabu nanočestica u biomedicini s posebnim naglaskom na nanočestice zlata i srebra, kao i medicinskih proizvoda sa srebrom.

antimikrobni materijali ; nanočestice ; srebro ; medicinski tekstil

Sveučilišni udžbenik.