hrvatski

Fakcija i fikcija u usmenim pričama

Fikcija i fakcija dva su suprotna a teško odvojiva pojma. Zasigurno, fikcija često zadire unutar fakcije ali i obrnuto. Pričanje priča možemo poistovjetiti s konotativnim ili pak denotativnim značenjem. Potrebno je obaviti jako puno istraživanja kako bi uspjeli saznati što je stvarnost a što plod mašte u pričama koje su nastale prije nekoliko stotina godina. Verbalni lanac kojim ove priče putuju može se smatrati izražajnim ili pak neutralnim. Izražajnost je posebice prisutna u navedenim pričama s mnoštvom fikcijskih elemenata kao što su to bajke, basne, mitske te demonološke predaje. S druge strane, neutralni glas pripovjedača možemo „čuti“ u povijesnim predajama ili pak novelama. Razdvajanje likova od naratora Sizifov je posao- svatko od nas želi udahnuti nešto „svoje“ u protagonista priče a time nužno priči pridajemo subjektivni i osobni ton.

bajka, basna, predaje

nije evidentirano