hrvatski

Hrvatska usmena književnost ljubuškoga kraja u etnološkom i antropološkom kontekstu

Glavni cilj ovog rada bio je istražiti usmenu književnost u gradu Ljubuškom i okolici. Imajući na umu etnološki i antropološki kontekst, lako se shvaća važnost usmene književnosti u svakidašnjem tadašnjem životu. Neke pjesme su se pjevale u određenim prigodama kao što su uspavljivanje djeteta, zabavljanje, tugovanje. Usmena književnost koja se prenosila s koljena na koljeno pratila je čovjeka praktički od početka pa do kraja života. U radu, kazivačica Stojka Vukojević je ispripovijedala niz događaja vezan za njen život, razne običaje za vrijeme određenih blagdana, neke prigodne pjesme itd. Budući da se većina onoga što je kazivačica izrekla događalo prije 50 ili više godina, poneki običaji bi se možda mogli učiniti zastarjelima i čudnima, dok su se nek održali još do danas. Ovaj rad se temelji na iskazu kazivačice, čiji je iskaz snimljen te prepisan točno onako kako je ona to izgovarala. Kroz oči jedne žene, kazivačice, ispripovijedan je cijeli jedan niz događaja, običaja, pjesama i svega što je u tadašnje vrijeme bilo specifično za područje ovoga kraja.

Andrijica Šimić, Mijat Tomić, herceg Stipan Kosača

nije evidentirano