hrvatski

Zbiljsko i mistično u dugopoljskoj usmenoj književnosti

Općina Dugopolje utemeljena je u siječnju 1997. i obuhvaća naselja Dugopolje, Koprivno, Kotlenice i Lisku. Ova naselja se nalaze u jugoistočnom dijelu Dalmatinske zagore, uz granicu povijesnih Poljica i drevnog Klisa. Smještaj u blizini većih naselja splitskog zaleđa kao i blizina Splita omogućilo je Dugopolju otvorenost prema utjecajima iz tih područja. Tako se oblikovala tradicijska kultura dugopoljskog područja koja je u mnogočemu tipična za srednjodalmatinsku zagoru. Treba naglasiti da dugopoljska tradicijska kultura ima i brojne posebnosti koje su proizašle iz spoja jadranske i zagorske sredine. Raznorodni elementi i strujanja rezultirali su stvaranjem lokalne varijante tradicijske kulture, kao dijela šarolike i bogate baštine hrvatskog sela. Jedan od simbola Dugopolja je rera koja se često se pjeva na brojnim zabavama, a posebice na dan zaštitnika Dugopolja, sv. Mihovila. Mitske predaje, posebice priče o vilama, još uvijek su zanimljive svim naraštajima mog kraja. Najpoznatija predaja o vilama jest „Vile striljaju momke i divojke na Miholjdan u Dugopolju“ koju je zajedno s ostalim pjesmama o vilama te junačkim i brojnim drugim pjesmama sakupio i objavio don Ivan Čulin u svojoj zbirci narodnih pjesama koju je nazvao „S junacima i vilama - sa zimskih sila“. Ta je pjesma posebna i po tome što spominje podjelu Dugopolja na tri dijela od kojih se jedan zove Rama koji se dovodi u vezu sa doseljenjem Ramljaka, 1687. Riječ je o povijesnoj predaji kada su Ramljaci sa sobom donijeli Čudotvornu Gospinu sliku u Sinj koja je neko vrijeme boravila i u Dugopolju. To potkrjepljuju dugopoljska prezimena Malbaša, Ramljak i Vučković čiji su pripadnici podrijetlom iz ramskog kraja. Njihovi preci došli su na područje Dugopolja u velikoj seobi Ramljana koju je predvodio legendarni fra Pavao Vučković. Osim povijesnih i mitskih predaja, u mom kraju žive i demonološle predaje pa se i danas pripovijeda o morama koje su mučile mladiće. Usprkos sve većoj urbanizaciji, moje mjesto ipak u sebi čuva ono iskonsko, tradiciju i običaje koji se prenose s generacije na generaciju i koji će uvijek živjeti u srcima svih Dugopoljaca.

Mitske predaje, demonološke predaje

nije evidentirano