hrvatski

Usmenoknjiževna baština u etnološkom i teološkom kontekstu u Krivodolu kod Imotskoga

U narodnom životu i običajima najbolje su očuvane duhovne vrijednosti hrvatske baštine, a hrvatska usmena književnost važan je pokazatelj tradicijske kulture. U ovom radu opisani su pučki običaji i usmeno-književni oblici iz Krivodola kod Imotskoga. Terenskim zapisima kazivanja starijih mještana dodani su opisi i pojašnjenja pojedninih običaja i usmeno-književnih oblika o kojima kazivači govore. Zabilježeni su adventski i božićni običaji, korizmeni i uskrsni, običaji kojima se štuju pojedini sveci, svakodnevni običaji, te pjesme, predaje, zagonetke i poslovice sačuvane u narodnom pamćenju. Pučki običaji, koji su jedan od glavnih predmeta etnoloških istraživanja, simbioza su religijskih i svjetovnih motiva i uvijek su u funkcionalnoj vezi s vremenom i okruženjem u kojima se izvode. Poput svega ostalog u ljudskom životu, i priče i običaji se mijenjaju i nose biljege povijesnih procesa. Društvene, gospodarske, političke i vjerske prilike utječu na običaje, preoblikujući ih i mijenjajući njihovo značenje. Tako su se i običaji na području Imotske krajine bitno izmijenili i „modernizirali“ posljednjih desetljeća, a mnogima od njih prijeti zaborav. Iako se umjetnost usmene književnosti u potpunosti može percipirati jedino izravnim slušanjem kazivanja, važno je vjerno bilježiti i čuvati je od zaborava jer ona je važno obilježje hrvatskog narodnog identiteta.

Vjerski običaji, poslovice, zagonetke

nije evidentirano