hrvatski

Usamljenost studenata prve godine studija tijekom pandemije bolesti COVID–19

Cilj ovog rada bio je ispitati razlike u usamljenosti studenata prve godine preddiplomskog i integriranog preddiplomskog i diplomskog studija s obzirom na rod i način slušanja nastave te ispitati prediktivnost veličine mjesta u kojem je provedena većina života, samopoštovanja, zadovoljstva životom, mentalnog zdravlja (depresivnosti, anksioznosti i stresa), bliskosti s obitelji te čestine kontaktiranja s obitelji i prijateljima za usamljenost. Provedeno je online istraživanje anketnog tipa na uzorku od 263 studenta (74.1% studentica) Sveučilišta u Zagrebu. Primijenjene su skale koje mjere usamljenost, samopoštovanje, zadovoljstvo životom, mentalno zdravlje te su prikupljeni demografski podaci i podaci o učestalosti kontaktiranja s obitelji i prijateljima uživo i na daljinu te bliskosti s obitelji. Nisu utvrđene razlike u usamljenosti s obzirom na rod niti način slušanja nastave. S druge strane, interakcijski efekt roda i načina slušanja nastave je značajan te ukazuje na to da su najusamljenije bile studentice koje su nastavu slušale isključivo online, a najmanje su usamljeni studenti koji su nastavu slušali isključivo online. Značajnim prediktorima usamljenosti pokazali su se zadovoljstvo životom, depresivnost i učestalost kontaktiranja uživo s prijateljima. Viša razina usamljenosti povezana je s nižim zadovoljstvom životom, rjeđim kontaktiranjem s prijateljima uživo i višom depresivnosti Rezultati istraživanja upućuju na to kako online nastava nema apsolutno negativan učinak na sve studente te pruža uvid u varijable na koje bi se moglo djelovati s ciljem smanjenja usamljenosti, poput ohrabrivanja češćeg kontakta s prijateljima uživo.

usamljenost ; pandemija bolesti COVID-19 ; studenti prve godine ; online nastava

nije evidentirano