hrvatski

Uvijeni prijekor učitelju: Halerov kročeanizam u radu o Leopardiju

Po mišljenju hrvatske književne kritike, Halerov pristup hrvatskim piscima što ih je proučavao dosljedno primjenjuje temeljne postavke Croceove estetike izraza ili intuicije. Ta se dosljednost podjednako očituje u Halerovim studijama o Vittoriji Aganoor, Pascoliju i D'Annunziju. Međutim, u Halerovu članku o poeziji Giacoma Leopardija Croceovo se ime ne spominje, premda se modaliteti argumentacije, analize i vrednovanja načelno ne razlikuju od tipičnoga Croceova obrasca, koji uključuje niz navoda pojedinih dijelova proučavanoga teksta odnosno njihovih parafraza, kojima kritičar pokazuje empatiju između vlastite i pjesnikove subjektivnosti, te, kao što su zapazili već i Croceu suvremeni kritičari, ushićene usklike kojima se izdvojene sintagmatske ili metričke čestice teksta vrednuju poglavito na temelju osobitosti slika koje prevode dotične sadržaje, što ih Croce i njegovi sljedb enici određuju epitetima kao što su "univerzalno", "kozmičko", "uzvišeno", "lirsko", "plastično prikazano" i sl. Kako Halerov napis o Leopardiju potječe iz 1924, godine koja slijedi nakon objavljivanja Croceova eseja o Leopardiju u slavnoj knjizi Poesia e non Poesia (Bari, 1923), koji se prethodno pojavio i u časopisu Critica (1922), pa ga je Haler zacijelo morao poznavati, činjenica da se sudovi talijanskoga i hrvatskoga kritičara stubokom razlikuju nagoviješta Halerovu potrebu da se distancira od Učiteljeva stava i da Leopardijevo pjesništvo procjenjuje samostalno, s prešutnim osporavanjem prema Croceovu postupku, koji grubim biologizmom i biografizmom krši vlastite proklamirane zasade svoje estetičke koncepcije.

polemika protiv dogmatizma Croceove estetike izraza

nije evidentirano