hrvatski

Dugopoljska usmeno-književna baština u etnološkom kontekstu

Dugopolje je smješteno u Splitsko-dalmatinskoj županiji, sa sjeverne strane Mosora. Podno Mosora prostiru se velika polja po kojima je Dugopolje i dobilo ime. Usmena predaja ima veliku važnost u povijesti Dugopolja. Dan Sv. Mihovila i Sv. Jeronima se obilježavao pučkim veseljem, gdje su se budući mladenci mogli upoznati. Također su se upoznavali i na ispaši dok su čuvali blago. Nakon vjenčanja želja svakog para je potomstvo, posebno za muškim potomkom. Žene su radile stvari koje bi im trebale osigurati plodnost. Morale su obavljati svakodnevne poslove sve do rođenja djeteta, a 40 dana nakon poroda bi odmarale. Što se tiče posmrtnih običaja, svećenik bi davao oprost grijeha, a ukućani su palili uljanicu s luminom. Godišnji običaji zbivaju se tijekom cijele godine na određene dane, te se ponavljaju periodički svake godine. Božićni blagdani započinju Došašćem, a posebno se slave „Maternice“ – blagdan majki i „Očići“ – blagdan očeva. Na Badnju večer na kućnom ognjištu se zapali „badnjak“, a nasred stola pali se božićna svijeća. Dugopoljske maškare karakteriziraju grupe maskiranih muškaraca s dva vrlo rasprostranjena lika – didom i babom. To je vrijeme zabave i veselja nakon čega slijedi Korizma. To je vrijeme posta prije Uskrsa i tada nema slavlja. Tjedan dana prije Uskrsa je Cvjetnica, kada se nose posvećene grančice masline, a na Uskrs blagoslovljena hrana. Vile su najčešća mitska bića, često prikazana kao lijepe i dobre djevojke. U Dugopolju, međutim, vile su zla bića koja žele napakostiti mladima. Pučke pjesme su ključan dio svake baštine jer svjedoče o prošlim vremenima, vremenima naših predaka. U dugopoljskoj tradiciji ostaje zapamćen Marinko Mustapić koji je, između ostalog, opjevao jedan od važnijih događaja u povijesti Dugopolja – izgradnju glavne crkve u mjestu.

Narodni običaji, vile, pučke pjesme

nije evidentirano