hrvatski

Dante: "Miris ploda" (Čistilište, XXIII, 35)

U Danteovoj pjesničkoj produkciji prije Komedije rijetko se spominje osjetilo mirisa, osim možda kroz posredni pojmu uzdaha-udaha, čijemu semantičkom rasponu u srednjovjekovnoj kulturi pripada njuh. Komedija pak obiluje olfaktornim motivima, iako se njihova učestalost ne može mjeriti s brojnim mjestima koja se odnose na osjetila vida i sluha, smještenih na višem stupnju spoznajne hijerarhije. Jednako kao motivi ostalih četiriju osjeta, olfaktivni opažaji protežu se u rasponu između dvaju provizornih polova: od „izvanjskih“ i „pravih“, koje se tiču Aristotelove osjetilne potencije (Gozba, III, II, 13), pretežito u sinestezijskim kombinacijama koje pridonose dojmu konkretnosti i plastičnosti pripovijedanja, ali uvijek opremljeni moralnim nadsmislom, do izrazito „duhovnih“, prema platonsko-augustinskom obrascu. Prilog uspoređuje simbolične naboje nekih Danteovih spomena te osjetilne sposobnosti – od Kerberova i Gerionova zaudaranja, preko smrada što ga zagrobni hodočasnik iskusi u snu o prikazi mucave žene (Čistilište, XIX, 78), do cvjetnih rajskih miomirisa – te se osobito zadržava na mirisu koji prožima prizor susreta s Foreseom Donatijem (Čistilište XXIII).

Dante, Komedija, motivi pet osjetila, osjet njuha, polovi moralno-vrijednosnog raspona, "izvanjska" ili "prava" osjetila, "duhovna " osjetila, simbolični naboj

Izvorna verzija objavljena je na talijanskome u zborniku radova međunarodnoga znanstvenog skupa “Vedi lo sol che ’n fronte ti riluce”: La vista e gli altri sensi in Dante e nella ricezione artistico-letteraria delle sue opere Cracovia, 19-21.04.2017.