hrvatski

Hrvatska usmena književnost u suvremenoj etnografiji Medova Doca

Selo Medov Dolac nalazi se u Splitskoj- dalmatinskoj županiji, na krajnjem jugozapadu Imotske krajine, a u općini Lovreć. Na sjeveru graniči s Lovrećom i Lokvičićima, na istoku s Dobrinčima, južno je Zagvozd, jugozapadno Grabovac, a zapadno je Lovreć. Naselje se sastoji od više zaselaka bez karakterističnog središta. Ime Medov Dolac potječe od imena med i dolac. Teško je utvrditi postoji li na prostoru Medova Doca kontinuitet življenja od prošlosti do danas, ali svakako možemo tvrditi da u Medovu Docu tradicija življenja je dugog vijeka. Ovaj završni rad je pismeni prikaz usmenih priča domaćeg stanovništva o običajima, obitavanju i načinu života u Medovu Docu. Život u Medovu Docu, kao u ostatku Imotske krajine koja je poznata po svome kamenu i kršu, nije bio lagan. Unatoč tome lokalno stanovništvo trudilo se svaki dan, svaki blagdan i svaki značajan događaj obilježiti posebnim običajima i ritualima. Tako je svaka nova godina započinjala blagoslovom kuća kako bi svaki ukućanin s božjim blagoslovom krenuo u novo „lito“. Čin blagoslova upućuje na veliku ulogu vjere u životima stanovnika. U vremenima neimaštine vjera i nada u božju pomoć jedino je ono što im je preostalo. Usporedbom blagdanskih običaja sa običajima drugih mjesta u Hrvatskoj vidljiva je sličnost, posebno u mjestima u blizini. Unatoč teškom životu stanovništvo se i zabavljalo. Pjevalo se, plesalo, igralo. Pri tome je glavnu ulogu, i dandanas je ima, imala ganga kao priprosto, skupno pjevanje. Teme u pjesmama su često povijesne, osobito vezane za doba turskih osvajanja. U pjesmama su česta i nadmetanja ili podrugivanja sa okolnim selima Zanimljive su i usmene lokalne priče koje upućuju na veliku maštu stanovništva. Poslovica „Bolje da se izgubi selo nego običaji“ kao da je pisana za moje rodno mjesto. Stanovništva je sve manje i manje, Medovljani su se raselili svugdje, ali običaji i dalje žive. Svi kazivači su se sjećali i najmanjeg detalja slavljenja Božića, Uskrsa, svetog Roka iako se mnogi od njih danas ne prakticiraju.

Vjerski običaji, usmena epika, pučke pjesme

nije evidentirano