hrvatski

Dugopoljska usmena književnost u etnološkom, antropološkom i teološkom kontekstu

Općina Dugopolje utemeljena je u siječnju 1997. te obuhvaća naselja Dugopolje, Koprivno, Kotlenice i Lisku. Ova naselja se nalaze u jugoistočnom dijelu Dalmatinske zagore, uz granicu povijesnih Poljica i drevnog Klisa. Smještaj u blizini većih naselja splitskog zaleđa (Klis, Trilj, Sinj) kao i blizina Splita omogućilo je Dugopolju otvorenost prema utjecajima iz tih područja. Tako se oblikovala tradicijska kultura dugopoljskog područja koja je u mnogo čemu tipična za srednjodalmatinsku zagoru. Treba naglasiti da dugopoljska tradicijska kultura ima i brojne posebnosti koje su proizašle iz spoja jadranske i zagorske sredine. Raznorodni elementi i strujanja rezultirali su stvaranjem lokalne varijante tradicijske kulture, kao dijela šarolike i bogate baštine hrvatskog sela. Duboko u škrinjama, ormarima ili na tavanima još uvijek se mogu naći pohranjeni brojni dijelovi starinske odjeće (narodne nošnje). Zajednički element i muškoj i ženskoj nošnji je košulja „tipa“ tunike koja je izrađena od bijelog lanenog ili pamučnog platna. Na košulju se oblači krožet- prsluk od kupovnih tkanina. Kod udanih žena, krožet je četvrtastog vratnog izreza, a kod djevojaka okruglog. Tipično dinarski element ženske nošnje je zimska modra suknena haljina, modrina. Obuću su činili opanci i terluke. U muškaraca su donji dio tijela ljeti i zimi pokrivale gaće od modrog sukna. Muškarci su također nosili krožet. Muška nošnja pokazuje izrazitu pripadnost dinarskom kulturnom krugu. U ženskoj se ispreplelo mnoštvo odjevnih oblika i različitih kulturnih i povijesnih slojeva- tipični dinarski predmeti autarkične proizvodnje poput suknene modrine, jačerme i pregljače, dok su u nošnji mlađih generacija, s kupovnim tkaninama, usvojene novije jadranske stilske osobine. Starinska nošnja još uvijek se odijeva o lokalnim svetkovinama, čime se potvrđuje svijest o nacionalnom identitetu i vrijednosti narodne kulture. Običaji su jedna od temeljnih pojava ljudskog života u zajednici. Običaji koji prate čovjeka su rođenje, sklapanje braka i smrt. Priželjkivao se muški potomak, a žene su rađale kraj ognjišta, bez ičije pomoći. Sklapanju braka prethodilo je upoznavanje budućih mladenaca na seoskim sajmovima, na sijelima, u djevojčinoj kući ili na ispaši. Motiv „lažne mlade“ poznat je u tradicijskoj svadbi dinarskog kulturnog kruga, kao i mnogi drugi motivi svadbenog ceremonijala na prostoru Dugopolja: kupovanje cipela mladenki, uloga djevera, otkup mladenkine robe…Smrt su po pučkom vjerovanju nagoviještali neki predznaci: oglašavanje ćuka, zavijanje psa, pjevanje pijetla u nedoba, kokoši koja je kukurijekala kao pijetao… Nakon sahrane priređuje se sedmina. Godišnji običaji zbivaju se tijekom kalendarske godine na određeni dan ili dane i periodički se ponavljaju iz godine u godinu. Vezani su uz određene crkveno- kalendarske datume i uz godišnja doba. Nakon završetka božićnog vremena, počinje vrijeme poklada. Nakon pokladnog utorka nastupa Čista srijeda, početak korizme. Glavni blagdan ljetnog doba je Sveti Ivan Svitnjak (Krstitelj) na koji se pali vatra, preskakuje preko nje i prže mladi klasovi pšenice. Ostali blagdani ljetnog i jesenskog vremena vezani su za lokalne crkvene svetkovine, svece zaštitnika pojedinih župa (Sv. Mihovil i Jeronim- zaštitnici Dugopolja). Nakon blagdana Svih svetih, započinje predbožićno vrijeme u kojem se s lavi Sv. Kata, Sv. Nikola, Materice i Očići koji su dvije, odnosno jednu nedjelju prije Božića. Badnja večer je najistaknutija u sklopu božićnog vremena s najviše foklora i običaja. Mitske predaje, posebice priče o vilama, još uvijek su zanimljive svim naraštajima mog kraja. Najpoznatija predaja o vilama jest „Vile striljaju momke i divojke na Miholjdan u Dugopolju“ koju je zajedno s ostalim pjesmama o vilama te junačkim i brojnim drugim pjesmama sakupio i objavio don Ivan Čulin u svojoj zbirci narodnih pjesama koju je nazvao „S junacima i vilama - sa zimskih sila“. Usprkos sve većoj urbanizaciji, moje mjesto ipak u sebi čuva ono iskonsko, tradiciju i običaje koji se prenose s generacije na generaciju i koji će uvijek živjeti u srcima svih Dugopoljaca.

Mitske predaje, običaji, blagdani

nije evidentirano