hrvatski

Usmeno-književni žanrovi u svadbenim običajima srednjodalmatinskih otoka

Svadbe na srednjodalmatinskim otocima najčešće bi uslijedile nakon dugih zaruka. Bile su skromne i sa malim brojem uzvanika, odražavajući tako ekonomske prilike svoga doba. Započinjale su skupljanjem svatova kod mladoženje. Uslijedio bi odlazak svadbene povorke po mladu. Obavezni dio povorke u prošlosti bili su barjaktar, stari svat i kumpari, reducirajući tako svatovske uloge na minimum. U mladenkinoj kući svatovi bi tražili ticu/pticu koja im je pobjegla. Nakon tri lažne mlade izašla bi prava te bi svatovi otišli u crkvu na vjenčanje. Poslije vjenčanja vraćaju se u mladenkinu kuću na zakusku (tratamenat, trajtamenat) i to nikada istim putem kojim su išli u crkvu. Mladenka se oprašta s roditeljima i mladenci dobivaju njihov blagoslov. Tada svatovi kreću put mladoženjine kuće i prenosi se mladenkina dota. Dota se prenosila u skrinji/ škrinji, a kasnije i u komodi (komo, škabela) ili u košarama (konistricama). Mladoženjini roditelji blagoslove ih na kućnom pragu te svi svatovi uživaju u svadbenoj večeri. Nakon večere mladenka bi dijelila darove članovima mladoženjine obitelji i kumovima (kumparima). Uslijedilo bi polijeganje mladenaca. Tjedan dana nakon svadbe mladenci bi išli u posjet mladenkinim roditeljima, s čime završava običajni kompleks svadbe.

Zlarin, Prvić, Korčula, Hvar, Korčula

nije evidentirano