hrvatski

Određenost i neodređenost u srpskom i hrvatskom jeziku

Rad se bavi kategorijom određenosti i neodređenosti u srpskom i hrvatskom jeziku. Istraživanje je provedeno s dva središnja cilja: (1) temeljem kritičke analize literature o određenosti i neodređenosti u srpskom i hrvatskom jeziku, kao i općih teorijskih studija o toj kategoriji, željelo se ponuditi teorijsko- metodološki i pojmovni aparat pogodan za proučavanje danih jezika te (2) njegovom primjenom uspostaviti popis i opis sredstava njezina iskazivanja. U skladu s time, rad je koncipiran u dva dijela – teorijski i praktični. Teorijski dio rada sastoji se od dviju cjelina. U cjelini pod naslovom "Kategorija određenosti i neodređenosti: definicija i temeljna obilježja" predstavlja se kratak pregled dosadašnjeg bavljenja tom kategorijom te se uvode temeljni pojmovi potrebni za postavljanje njezine definicije, kao i za analizu njezinih obilježja. Nadalje, u cjelini pod naslovom "Određenost i neodređenost kao skalarni koncepti" ukazuje se na prednosti sinkronijskog i dijakronijskog pristupa određenosti i neodređenosti kao složenoj, skalarno organiziranoj semantičko-pragmatičkoj kategoriji, čija se sredstva iskazivanja razlikuju s obzirom na brojne faktore. Praktični dio rada sačinjavaju cjeline "Primarna određenost i neodređenost u srpskom i hrvatskom jeziku" te "Sekundarna određenost i neodređenost u srpskom i hrvatskom jeziku", u kojima se predstavlja popis primarnih i sekundarnih markera ove kategorije, kao i prikaz njihovih semantičko-pragmatičkih, funkcionalnih i upotrebnih obilježja u dvama jezicima. U radu se temeljem kontrastivne analize korpusa suvremenog srpskog i hrvatskog standardnog jezika utvrđuju i međujezične specifičnosti, koje se ogledavaju u domeni funkcija i distribucije dugih i kratkih pridjevskih formi kao potencijalnih primarnih markera određenosti i neodređenosti imenskih izraza.

srpski jezik, hrvatski jezik, gramatika, određenost, neodređenost

nije evidentirano