hrvatski

Likovna kritika između dvaju svjetskih ratova u osječkim dnevnim novinama na hrvatskom jeziku (2)

Problem je hrvatske likovne kritike sve do početka prošloga stoljeća bila njezina slaba razvijenost i nedostatan broj obrazovanih kritičara. Iz toga se razloga temama vezanima uz taj segment povijesti umjetnosti rijetko pridavala veća važnost, premda je važnost kritičkih tekstova neupitna jer se zahvaljujući njima ostvaruje stručni, i najčešće prvi, kontakt između djela i recipijenta. Od značajnijih se kritičara u kontekstu rane hrvatske kritičke misli mogu istaknuti Ivan Kukuljević Sakcinski te đak bečke škole povijesti umjetnosti Isidor Kršnjavi. Bilo je potrebno pričekati dolazak nove generacije mladih kritičara okrenutih modernističkim tendencijama s kraja 19. i početka 20. stoljeća koji su zahvaljujući drugačijem senzibilitetu uspijevali u djelima hrvatske moderne prepoznati nove umjetničke impulse kojih na području umjetničke produkcije nije manjkalo. Među njima su se u okviru nacionalnog korpusa istaknuli August Cesarec, Lav Grün (Iljko Gorenčević), Miroslav Krleža, Antun Gustav Matoš i Antun Branko Šimić. (usp. Flaker 1988. ; Musa 2014.: 129-142 ; Šeparović 2014.: 185-198) Stanje osječke likovne kritike bilo je na prijelazu stoljeća slično kao i u drugim većim hrvatskim gradovima, iako se nakon Prvoga svjetskog rata sam grad u kulturnom smislu počeo snažnije razvijati. To je doprinijelo dolasku većeg broja umjetnika koji su stalno ili povremeno boravili u gradu i utjecali na polagani razvoj umjetničkoga senzibiliteta koji je lagano zamirao nakon tradicije koju su u prošlom stoljeću u gradu ostavili Hugo Hötzendorf, Adolf Waldinger, Franjo Pfalz i drugi slikari vezani uz osječku risarsku školu. Razvoju grada na kulturnom polju doprinosile su i gostujuće izložbe umjetnika iz Zagreba, Budimpešte, Novog Sada ili Beograda. Osobito su bili važni građani koji su kupovali umjetnine oblikujući svoje privatne kolekcije čime su umjetnicima omogućavali intenzivniji rad. U prvom je dijelu teksta o osječkoj međuratnoj likovnoj kritici u dnevnim novinama na hrvatskom jeziku bio zastupljen vremenski kratak, ali sadržajno bogat period od kraja Prvog svjetskog rata do početka trećeg desetljeća. Tom je usponu kulturnog života grada pogodovao gospodarski prosperitet Osijeka koji je trajao sve do prvih impulsa Velike gospodarske krize s kraja dvadesetih godina. Zbog opsega materijala koji je nadilazio kartične mogućnosti prvoga teksta, u ovom se članku daje nastavak istraživanja od dvadesetih godina do Drugoga svjetskog rata. Naglasak je, kao i u prvom dijelu teksta, stavljen na analizu likovne kritike objavljivane u dnevnim novinama na hrvatskom jeziku u razdoblju dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća.

likovna kritika, dnevne novine, međuratno razdoblje, Osijek

nije evidentirano